SPLIT - Ilija Zovko, dugogodišnji kazališni glumac, svoj prvi kazališni dramski pokušaj izveo je na komornoj pozornici HNK Split Scena 55, kao zajednički proizvod toga kazališta sa splitskom Vitrom, čiji je voditelj Milan Štrljić poptisao režiju.
Životna priča, u obliku iskaza zamišljenom sudu, samo s glumcem i stolcem pred publikom, govori dijalektom o neostvarenoj dubokoj ljubavi Stipe i Mare, "malih" ljudi iz malog mjesta Dalmatinske zagore. U njoj se Stipan pojavljuje kao zloduh i zlotvor, sukobljavajući se sa Stipinim altruizmom i dobrotom. Latentan sukob Stipana i Stipe zbog djevojke Mare prenosi se kroz zlokobni odnos nesretno spojenih i razdvojenih troje ljudi. Riječ je o tužnoj, dirljivoj ljubavnoj priči iz okrutne svakodnevice, umotanoj u nježni crni veo. Stipe je optužen za ubojstvo Stipana iz osvete zbog prijevarno pridobivene Mare, pa sudu mimo protivljenja "priča priču od početka priče" jezikom i načinom neuka, prostodušnog čovjeka.
Početni komediografski elementi miješaju kroz zaplet smijeh sa suzom, a kulminiraju tragedijom. Ilija Zovko je ostvario snažnu glumački izvedbu, te publici i kritici, kao sucu i porotnicima, uputio (dvosmislenu) završnu rečenicu: "Mislite šta oćete, sudite kako god želite, pišite kako znate. Ja san svoje reka."
Završnicu projekta dvodnevnog dramskog praizvođenja, nazvanog "Oj, Zagoro", u subotu je navečer publika u HNK Split ispratila dugotrajnim pljeskom, na nogama. U poptunosti je i veoma uspješno ostvarena predstava drame "Nosi nas rijeka" glumca i sve prisutnijega dramskog pisca Elvisa Bošnjaka. Ivica Buljan, ravnatelj Drame HNK Split, repertoar je splitskoga nacionalnog kazališta dodatno plodonosno obogatio temama koje toj kući i pripadaju.
Pred potpuno ispunjenim gledalištem kazališno je zaživjela ruralna priča s dalmatinskoga krša, s obala gornjeg toka rijeke Cetine. Ponikavši iz toga kraja, autor je znalački oslikao život u oskudici ljutoga krša. Epiku samo naizgled banalne brige tamošnjih ljudi za preživljavanje danas i opstanak sutra, uz stalno preispitivanje naslijeđenih moralnih normi, Bošnjak donosi s književnih tragova Božića i Šimunovića. Radnja je razložno smještena u vrijeme kolinja, a simbolika jedne naše zemljopisno određene seoske obitelji prenosi se na pleme pa i narod sa svim baštinjenim socijalnim i kulturnim naslijeđem.
Josip Genda, Trpimir Jurkić, Elvis Bošnjak, Bruna Bebić Tudor, Žarko Radić, Milka Podrug Kokotović i Ksenija Prohaska nadopunjavali su se ravnomjerno uspješno. Redateljica Nenni Delmestre djelotvorno je rasporedila uloge, scenografkinja Dinka Jeričević realistički je sugestivno namjestila scenu, a kostimima je na odgovarajući način odgovorila Danica Dedijer. Glazba asistentice redateljice Line Vengoechea decentno je naznačila kulturološki milje zbivanja. Već poslovično pouzdani majstori svjetla i zvuka Zoran Mihanović i Ivica Milić također su savršeno odradili svoj posao.
Zlatan Olić
