Tri godine nakon osrednje uspješnog \"Brune\" i šest godina nakon megapopularnog \"Borata\", britanski komičar Sacha Baron Cohen vraća se u kina s novim alter egom – bliskoistočnim diktatorom Aladeenom, koji putuje u Ameriku kako bi spriječio UN-ovu intervenciju zbog programa obogaćivanja urana u njegovoj Republici Wadiyi.
Samo otvaranje filma, posvetom pokojnom \"voljenom vođi\" Kim Jong-ilu, daje do znanja da nas čeka još jedan politički iznimno nekorektan Cohenov film, koji u sat i pol uspijeva ismijati svaku manjinu koja mu dođe u kadar.
Zvijezde na jednu noć
U središtu je priče infantilni Aladeen, čija je majka ubijena odmah nakon porođaja, a prerana očeva smrt dovela ga je na čelo zemlje dok je još bio malen dječak.
Unajmljivanjem hollywoodskih zvijezda za seks na jednu noć pokušava nadoknaditi potrebu za bliskošću, omiljena su mu zabava mučenja i silovanja, a moć dokazuje nalozima za smaknuće svakoga tko ga imalo naživcira. Zahvaljujući brojnim dvojnicima preživio je niz pokušaja atentata, na nesreću svog proračunatog ujaka Tamira (Ben Kingsley) koji želi rasprodati njegova naftna polja multinacionalnim kompanijama, kraj čijih predstavnika i najcrnji tiranin s lakoćom može postati pozitivac.
Nakon dolaska u Ameriku, Tamir daje nalog za ubojstvo Aladeena, uvjeravajući njegova još glupljeg dvojnika da potpiše sporazum o \"demokratizaciji\" Wadiye koji bi omogućio ulazak stranog kapitala u zemlju.
Bolji od Brune i Ali G-ja
Aladeen čudom preživljava i pokušava se vratiti na svoje mjesto, ali zaplet po uzoru na klasičnu priču o kraljeviću i prosjaku vodi ga u Brooklyn, gdje mu u preživljavanju pomaže dobronamjerna feministica i mirovna aktivistica Zoey (Anna Faris), nesvjesna da uzdržava diktatora.
Njihov odnos pruža beskrajne parodične mogućnosti koje Cohen koristi do maksimuma, tvoreći najzabavniji element filma, potvrđujući još jednom da je najzabavniji kad je politički najnekorektniji. U tim situacijama, naime, dolazi do izražaja njegov nesporni intelekt i svijest o političkom trenutku, što mu je valjda jedina prednost pred vojskom drugih generatora visokobudžetnog zahodskog humora kojih je Hollywood prepun. Uspoređujući \"Diktatora\" s prethodnim Cohenovim radovima, možemo reći da nije bolji od Borata, ali je uspješniji od Brune i Ali G-jevih filmskih avantura. A što se parodija o vojnim zapovjednicima pomračenog uma tiče, i dalje nam je draži Chaplinov \"Veliki diktator\".
Ovo bi moglo biti zanimljivo, trailer rastura:)