U pariškoj su kavani 1936. sjedili na kavi Dora Maar, Pablo Picasso i Meret Oppenheim, kad je Picasso primijetio krznenu narukvicu koju je Meret sama napravila. Rekao je kako bi se puno toga dalo prekriti krznom, a Meret – jedna od najpoznatijih nadrealističkih umjetnica 20. stoljeća – otišla je kući i krznom prekrila tanjur, šalicu i žlicu. Tako je nastao njezin najpoznatiji umjetnički objekt, koji je kasnije otkupio newyorški Muzej moderne umjetnosti.
Sada pak imamo pravo nadrealističko slavlje u Beču, gdje je u Kunstforumu otvorena retrospektiva Meret Oppenheim (1913. – 1985.), pripremljena o stogodišnjici njezina rođenja. Slavni nadrealist André Breton nazvao je slavni krzneni rad \"Doručak u krznu\", aludirajući na Manetov \"Doručak na travi\". Taj pomalo jeziv rad upozorio je na činjenicu da zadaća umjetnosti nije uvijek stvar ljepote i užitka. Još je radikalniji bio par \"rukavica\" od vučjeg krzna iz čijih vrhova vire drveni prsti dugih, crveno nalakiranih noktiju.
Odrastala je u Švicarskoj i vrlo se rano počela baviti umjetnošću, uživajući u liberalnoj obiteljskoj atmosferi kojoj je pripadao i Hermann Hesse, tetin suprug... Uskoro je uplovila u pariški umjetnički milje čiji je intenzitet nagoni da odustane od krute akademske naobrazbe. Meret pamte i kao model za neke od najljepših Man Rayovih erotskih fotografija.
