Hoće li Hrvatska već ove godine dobiti specijaliziranu Zakladu Hrvatska kuća koja bi trebala promovirati našu kulturu, umjetnost, jezik i kulturnu baštinu u inozemstvu? Iako je Ministarstvo kulture na svojim stranicama već završilo internetsku raspravu o prijedlogu zakona o Hrvatskoj kući, većina zainteresirane javnosti o toj inicijativi ne zna baš ništa. A oni rijetki koji su pročitali prijedlog zakona, o predviđenom načinu kulturne promocije nisu se baš pohvalno odredili.
U obrazloženju zakona piše da mnoge europske zemlje osnivaju pravne osobe kojima je zadaća da u stranim zemljama direktno prezentiraju nacionalnu kulturu i umjetnost. Pa se tu spominju institucije kao što su Francuski institut u Parizu, Estonski institut, Poljski kulturni institut, Institut Adama Mickiewizca u Varšavi... Po uzoru na njih i Hrvatska želi osnovati pravnu osobu koja će biti stožerna institucija za međunarodnu promociju hrvatske kulture, a to bi bila Hrvatska kuća.
Ministrice dale inicijativu
– Inicijativa za Zakladu Hrvatska kuća potekla je od ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić i ministrice kulture Andree Zlatar Violić. Na nacrtu Zakona radila je Uprava za međunarodnu suradnju i pravna služba Ministarstva kulture te analogne službe Ministarstva vanjskih i europskih poslova. U članku 14. prijedloga Zakona opisani su izvori financiranja (osim udjela Ministarstva, tu su lutrijska sredstva i drugi izvori). Redoslijed otvaranja bit će usklađen s vanjskopolitičkim interesima RH i dakako financijskim mogućnostima – vele u Ministarstvu kulture.
Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić, ovih dana zauzeta osjetljivim pregovorima sa slovenskim kolegom Karlom Ejravcem, preko svoje glasnogovornice poručila je da se i do sada radilo na promociji kulture i tradicije kroz Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Ministarstvo kulture sufinanciranjem nastupa hrvatskih umjetnika i kulturnih institucija u inozemstvu te kroz različite oblike međunarodne kulturne suradnje.
– Međutim, osnivanjem Zaklade sustavno i ciljano bi se radilo na promociji hrvatske kulture, umjetnosti, jezika... Slično uostalom imaju i druge zemlje, a tu su, primjerice, Češka kuća, Cervantes, Goethe institut. Osnivač Zaklade bit će Republika Hrvatska, a financirala bi se iz državnog proračuna i iz dijela prihoda od igara na sreću i nagradnih igara – poručuju iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova koje je prije nekoliko godina u medijskoj tišini ukinulo ionako malobrojne kulturne atašee zbog opće besparice.
Pojačano raditi na promociji
– Hrvatska je svjesna da ulaskom u EU mora pojačano raditi na promociji svoje kulture, umjetnosti i znanosti, jer je to jamstvo njezine prepoznatljivosti. EU iznimno poštuje kulturnu i jezičnu raznolikost i na nama je iskoristimo taj prostor. Većina zemalja koje su ušle u EU od 2000. godine osnovale su neki oblik znanstvenih i kulturnih zaklada. I te kako nam je jasno da nismo u mogućnosti iznajmljivati velike prostore u metropolama, pa ideja zaklade ima dva glavna načela. Prvo, da to budu manje ustanove s jakim produkcijskim i promotivnim kapacitetom. A drugo, da u višegodišnjem razdoblju rast samih zaklada kreće po logici koncentričnih krugova – izjavila nam je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić.
– U prvom krugu nama zanimljivih zemalja u kojima ćemo pokretati ovaj projekt su zemlje s kojima graničimo, zatim su tu članice EU, pa onda i svjetska razina. Dakako da ćemo posebno voditi računa o prostornim kapacitetima koje imaju pojedina veleposlanstva, ali najvažnije je naći put za promociju Hrvatske građanima pojedine zemlje – tvrdi ministrica Zlatar Violić koja ima izvrsno iskustvo sa velikim festivalom hrvatskom kulture u Francuskoj, a već ove godine slični će festivali biti održani u Njemačkoj te u Velikoj Britaniji.
Što se tiče prijedloga zakona, inicijalna sredstva za Zakladu su vrlo mala. Riječ je o po 100.000 kuna koje bi dalo Ministarstvo kulture i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova te o 200.000 kuna iz tekuće pričuve. U ministarstvima računaju i na donatorska sredstva država partnerica, ali i na dijelu prihoda iz Lutrije Hrvatske, koja trenutno je, kako se može čuti, posluje s gubitkom.
Lutrijska sredstva
Pitanje financiranja postavlja i nekadašnja državna tajnica u Ministarstvu kulture Nina Obuljen Koržinek kojoj nije jasno kako će se Hrvatska kuća financirati isključivo lutrijskim sredstvima, budući da se o odluka o raspodjeli tih sredstava donosi svake godine Uredbom Vlade.
– Ta je odluka podložna promjenama. Kako se onda misli omogućiti osnivanje centara u inozemstvu za koje treba preuzimati višegodišnje obaveze _ piše Ministarstvu Nina Obuljen Koržinek. Njoj je i upitno zašto u vremenu ekonomske krize osniva nova institucija i zapošljava nove ljude, kada mnoge države smanjuju broj svojih kulturnih instituta, radikalno režu programska sredstva, pa čak i gase neke djelatnosti, što je praksa koju uvode i kulturni instituti koji djeluju u Hrvatskoj.
– U Hrvatskoj je već tri godine prisutan stalni trend pada sredstava za kulturu. Postoji opravdan strah da bi i tako mala sredstva za programe u jednom svom dijelu mogla biti preusmjerena na plaće i materijalne troškove nove Zaklade – piše Nina Obuljen Koržinek.
Vitomira Lončar je protiv
U raspravu se uključila i Vitomira Lončar, direktorica Male scene koja misli da je ovakva Zaklada nepotrebna jer je model prezentacije kulture u svijetu predviđen nacrtom zakona – zastario.
– Sustav ovakve Zaklade još je jedan vid centralizacije i stavljanja pod kontrolu projekata i programa koji bi zemlju trebali prezentirati u inozemstvu. Kvalitetni programi trebali bi se moći prezentirati međunarodnim tržištima demokratičnije i izravnije – piše Vitomira Lončar, koju zabrinjava i prevelik naglasak na baštini, tradiciji i tradicionalnim vrijednostima, a postoji i opasnost da bi suvremena umjetnost i umjetnost za djecu i mlade u ovakvom sustavu bile zapostavljene.
Među samo tri reakcije, zanimljiva je i reakcija Hrvatskog kinološkog saveza koji pozdravlja osnivanje Zaklade Hrvatska kuća i nada se promociji hrvatske kinološke baštine, napose autohtonih pasmina kao što su dalmatinski pas, posavski gonič ili mali međimurski pas.
Hrvatska kuća, kako je predstavljena prijedlogom, posve je anakrona koncepta, pa da se i optimalno realizira - što, s obzirom na manjak novca - jednostavno nije moguće, efekti još jednoga inertnog proračunskog parazita bili bi zanemarivi u usporedbi s ulaganjima. Hrvatskoj treba mala i agilna nacionalna agencija za oblikovanje imagea i cjelovitu promociju svih aspekata kulture, koja funkcionira kao organizacijska jezgra za periodične ciljane projekte, tj. osmišljava ih i 'uvlači' u njihovo ostvarenje relevantne ustanove, tijela državne uprave i sl. Nažalost, takva se ideja u nas ne može probiti, jer onima koji odlučuju nije cilj stvoriti nešto moderno i efikasno, nego zaposliti još desetak-dvadesetak rodijaka i pripadnika društva 'naša djeca' na prevrtanju jalovine a la HTZ.