Zar su mi živci toliko slabi? Zašto se ovako rasplačem i to pred drugim ljudima, a sve zbog jedne sladunjave već toliko potrošene melodije koju sam čuo stotinu puta u svakojakim izvedbama i obradama?
Nije bilo pomoći. Suze su ovaj put krenule s prvim akordima polaganog stavka iz Rodrigovog Concierta de Aranjuez. Nije bilo orkestra, već samo Petrit Çeku sa svojom gitarom i četvoro prijatelja u gudačkom kvartetu za koje je napravio vlastiti aranžman. Sastav taman po mjeri starinskog baroknog glazbenog salona Grand hotela Hof u švicarskom gradiću Bad Ragazu. Bio je to bis na kraju jutarnjeg koncerta pred četrdesetak gostiju luksuznog hotela i toplica. Pa barem ti ljudi koji ovamo redovito dolaze ne bi trebali imati razloga plakati, a oko je mene ipak bilo mnogo ovlaženih lica. No, da ipak nije stvar u mojim živcima nego u hipnotičkoj umjetničkoj čaroliji glazbe, najbolje me uvjerio pogled na Marca Bouchkova, prvu violinu kvarteta. Iako je i sam sudjelovao u tom čudu, njegovo se lice zamrzlo u izrazu zapanjenosti i zadivljenosti dok je netremice i bez daha gledao u Çekuove prste koji su nam nježno radili operaciju na otvorenom srcu.
Bio je to dostojan i ravnopravan odjek grandioznoj divoti planinskih vrhunaca prekrivenih snijegom koji se vide kroz svaki prozor u Bad Ragazu, pa i iz tog salona. U fantastičnoj sviračkoj petorci sada "već" 29-godišnji Çeku je veteran, baš kao i njegova vršnjakinja Catharina Chen, norveška violinistica kineskog podrijetla. Bouchkov sa svoje 23 godine već je počeo samostalnu solističku karijeru, baš kao i njegov vršnjak i prijatelj francuski violist Adrien Boisseau, a Bad Ragaz je osobito važan za međunarodni uzlet sjajnog violončelista Kiana Soltanija rođenog 1992. u obližnjem Bregenzu. Njih petoro već je poosvajalo po svijetu trofeja za jedan manji muzej.
Međutim, na festivalu Next Generation koji se četvrti put održao u Bad Ragazu oni su najstariji izvođači. Festival je samo jedan od projekata Dražena Domjanića koji služe otkrivanju, obrazovanju i podupiranju glazbenih talenata sa svih strana svijeta. Zaklada Musik und Jugend stipendijama je pomogla već stotinama mladih glazbenika pružajući im i priliku za intenzivan rad s vrhunskim profesorima na Međunarodnoj muzičkoj akademiji u Lichtensteinu, gdje Domjanić i živi s obitelji koja je čitava posvećena glazbi.
Mladi umjetnici osim iskustva na koncertnom podiju u Bad Ragazu stiču i samopouzdanje i samosvijest, što je Domjaniću osobito važno pružiti im u svijetu u kojem se sve mjeri novcem. Osim kraljevskog smještaja oni za nastupe dobivaju i pristojne honorare, a uz to i priliku da ih čuju ljudi poput gospođe Kari Kahl-Wolfsjäger, intendantice Glazbenog ljeta u Bad Kissingenu, jednog od najvećih i najprestižnijih njemačkih i eruopskih festivala. Upoznavanje s njom bio je sigurno jedan od najvećih dobitaka i za trinaestgodišnjeg Jinghana Houa kojem Domjanić želi pomoći da se što bolje snađe u Europi nakon što je na velikom natjecanju u rodnoj mu Kini pomeo konkurenciju od "samo" deset tisuća pijanista. Mali veliki virtuoz iz Kine bio je samo jedno od čuda predstavljenih ove godine na sedamnaest koncerata. O svakom bi se mogla ispričati ovakva priča, a publika, ako već ne uplakana, s njih uvijek odlazi oduševljena i razdragana.
Kroz Lichtenstein i Bad Ragaz prošli su i mnogi mladi hrvatski glazbenici među kojima je bio i Luka Šulić, danas poznatiji kao polovica sastava 2Cellos. Kada sam ga još lani, nakon svog prvog posjeta Bad Ragazu, zamolio da mi napiše koju riječ o svojim iskustvima, Luka mi je ekspresno odgovorio iz Tokija, gdje se trenutno nalazio.
"Na Draženovom festivalu sam nastupio u veljači 2011. godine svirajući Haydnov koncert u C-duru i Zigeunerwiesen od Sarasatea uz Zagrebačke Soliste. Bio je to moj prvi koncert nakon 'velikog praska' koji se dogodio meni i Stjepanu. Mislio sam da ću zbog silnog kaosa koji je tada nastao morati otkazati koncert, ali srećom nisam i zbog toga mi je jako drago jer Bad Ragaz je stvarno fantastično mjesto i definitivno najljepši resort/hotel u kojemu sam boravio do sada (a u protekle dvije godine sam boravio u stvarno puno luksuznih hotela, pogotovo na turneji sa Eltonom)."
Luka nije zaboravio spomenuti ni to da mu je zaklada Musik und Jugend (Glazba i mladi) u kojoj je Domjanić umjetnički direktor prvi put financijski pomogla još 2004. godine da ode u Japan na Natjecanje Čajkovski za mlade glazbenike, a sa zahvalnošću se prisjetio i fenomenalnih uvjeta u kojima je više puta na seminarima u Licthensteinu radio sa svojim profesorom Valterom Dešpaljem, koji je redoviti gost Domjanićeve Akademije.
Skroman i vrijedan Međimurac Dražen Domjanić nema se vremena zamarati razmišljanjem zašto njegov rad nema većeg odjeka u njegovoj domovini. On s velikim zadovoljstvom honorar za svoj trud ubire na svakom koncertu, u glazbi koju ta djeca i mladi tako divno sviraju i jamče joj budućnost.
