Hrvatski čitatelji talijansku književnicu Donatellu di Pietrantonio upoznali su kroz roman "Vraćena", djelo koje su mnogi zbog načina na koji piše o potlačenoj poziciji žena u talijanskom društvu uspoređivali s romanima mnogo slavnije Elene Ferrante. Sada je njezin hrvatski izdavač Stilus objavio i svojevrsni nastavak tog romana. "Sestrina priča" (Stilus, urednica Adriana Piteša, prijevod Srećko Jurišić, 15,90 eura) prati život sestre žene koju smo upoznali u romanu "Vraćena", dakle one koja nije imala "izlet" u bogatiji i sređeniji svijet bogatih rođaka.
Sve što poznaje junakinja "Sestrine priče" jest odrastanje u krajnjem siromaštvu, borba za svakodnevni obrok obitelji, krevet u kojem spava sa sestrom koja je odjednom banula iz nekog posve drugog svijeta, koju ne poznaje i ne razumije.
U ovoj priči srećemo je kao ženu koja s malenim djetetom u naručju u gluho doba noći kuca na vrata te sestre, žene koja je obrazovana, udana i opet živi povlaštenijim životom od njezina. I dok jedna bježi od gradskih nasilnika i kamatara te muža koji se zadužio preko glave i kojem se također lako omakne ruka, njezina se sestra bori s demonima braka i ljubavi u koje je položila sve svoje nade. Kada joj suprug prizna da je homoseksualac i da više ne može živjeti u laži, i njezin je (naoko organiziran i siguran) svijet u komadićima.
Autorica isprepliće te dvije priče i kroz njih odlično oslikava jedno doba u susjednoj zemlji u kojem se doslovno činilo da je prokletstvo biti žena. Naime, ni novac, obrazovanje, bijeg iz geta, ali ni udaja u višu klasu tada nisu bili garancija boljeg života i sreće. No je li lakše patiti kada se ne moraš brinuti o krovu nad glavom i idućem obroku?
Odgovor na ovo pitanje nije jednoznačan i Di Pietrantonio nimalo ne pojednostavnjuje motive koje sestre tjeraju da djeluje. Čini se da je patnja zapisana u njihov genski kod, ali u njemu su i ljubav, briga, zajedništvo... Ovo su sestre koje ne mogu biti različitije žene, ali one su i žene koje će sve učiniti kada sestri zatreba pomoć.
