S nestrpljenjem se očekivala, a s velikim pljeskom ispraćena je jedina dramska premijera na 63. Splitskom ljetu, praizvedba drame Predraga Lucića “Aziz ili Svadba koje je spasila Zapad”.
Pod redateljskom palicom Dine Mustafića tragikomedija rađena po motivima “Pira malograđana” Bertolta Brechta izvedena je na ambijentalnoj pozornici u kompleksu Vila Dalmacija. Za vještu dramaturgiju zaslužna je Željka Udovičić Pleština.
Opći strah od različitog
– Bilo nam je jako važno da ova predstava dopre do publike. Humor zastaje u grlu. Kao što autor sugerira samim imenima likova, primjerice francuskim, ovo je predstava koja se može igrati u Splitu, Parizu, Londonu. Govori o strahu od različitog, drugog i o tome da mi u svakome tko nije jedan od nas možemo vidjeti terorista. Iako napisana prije više od deset godina, drama je vrlo aktualna. Lucić je tada na kraju raznio Aziza u pustinji, danas na žalost svi odlazimo u zrak, i mi i oni. Pitanje je kako se opirati strahu, kako sačuvati zdrav razum? Sve je konzumerizam – kazala je Udovičić Pleština.
Naslovnu ulogu Aziza, tamnoputog neznanca čiji dolazak digne na noge malograđanske svatove i mladence, uspješno je donio Nikša Arčanin, koji je isključivo mimikom morao dočarati stranca, vjerojatnog terorista koji prisutnošću sije strah i paniku. Najdojmljiviji, točnije izvrsni bili su Nives Ivanković, Nenad Srdelić i mlada Monika Vuco. Zanimljivo je da se na premijeri nije pojavio nitko od aktualnih županijskih i gradskih dužnosnika koji u pravilu takva događanja ne propuštaju, ali i to da mnogi nisu željeli iznijeti dojmove o predstavi. Nesvjesni možda da su time sve rekli. Neuobičajeno sretni i ushićeni bili su glumci odreda hvaleći redatelja.
Ljudi su ili dobri ili loši
– Ja ih samo volim i vjerujem im. Teatar je mjesto ljubavi i dijaloga.
Ako glumcima date ljubav, oni vam vrate stostruko – otkrio je Dino Mustafić dodajući da su željeli otvoriti razne dimenzije, od obiteljskih do globalnih.
– Ovom predstavom pokazujemo da se ljudi mogu dijeliti samo na dobre i loše, ne po boji, rasi ili krvnim zrncima. Za splitske glumce bila su neka sušna vremena, možda zato što su se birali neki drugi tekstovi. Golovko je autoritativan, mijenja stvari, divno je na sceni pokazati što nas muči, što živimo – otkrila je Nives Ivanković. Aziz je pun caka, tipičnih splitskih batuda, uvreda i psovki (beštimji) što mu daje poseban štih uz songove Tamare Obrovac. Aziz je smijeh i suze, gorko i slatko, samo ne ravnodušje.
Zašto sam ja od medija prozvan kao ekstremist ako mi se ne sviđa masovna ilegalna imigracija iz zemalja u kojima kršćanima odrubljuju glave?