Kada je prije pet godina s komičarskom turnejom Force Majeure nastupio u Zagrebu, Osijeku i Dubrovniku kao prvo veliko ime svjetske stand-up scene, britanski komičar Eddie Izzard znao je da se ovamo želi ponovno vratiti. Tada je Lisinski rasprodao u samo tjedan dana. Osim što smo ga gledali kao komičara, Eddie se okušao i u brojnim filmskim ulogama, u više od dvadeset filmova, među kojima se ističe ona Romana Nagela u Oceanovih 12 i 13. Ovaj crossdresser, od milja zvan “kopile Monty Pythona”, za razvoj svog stila komedije duguje upravo pythonovcima koji su izvršili veliki utjecaj na njega. U Zagreb se vraća s jakim antibrexitovskim stavom i novom predstavom kojom planira pokoriti svijet i kojom cilja alternativnu publiku. Uoči nastupa s predstavom “Wunderbar” u Lisinskom 15. travnja otkrio je ponešto o planovima nakon turneje, odnosu s Robinom Williamsom, kako se snašao tijekom snimanja “Hannibala”...
Prije šest godina gostovali ste u Hrvatskoj sa svojom turnejom Force De Majeure. Dvoranu osječkog HNK tada ste napunili i to je bilo vaše prvo gostovanje u tom gradu. Kakav je dojam na vas ostavio Osijek s obzirom na to da ste tijekom predstave doživjeli upadanje hacklera (gledatelj koji ometa nastup komičara doskočicama, op. a.)?
Sjećam se Osijeka. To je jako lijep grad i svidjeli su mi se ljudi tamo, ali iskreno se ne sjećam tog slučaja. I danas se javljaju hackleri. Svojim ometanjem žele reagirati kada im se komedija ne sviđa. Osjećaju se ponekad i prozvano i ne slažu se s nekim stavom, ali toga će uvijek biti. Na pozornici i izvan nje.
Čuli smo da je “Wunderbar” vaša posljednja turneja jer se planirate baviti politikom. Je li to zbog Brexita?
Nakon ove turneje nemam sljedeću u planu do daljnjeg. Istina je da ću se posvetiti politici kroz rad u Laburističkoj stranci. Brexit je vrlo problematična pojava i na kraju nije bitno tko je “pobjednik” jer “pobjednika” nema. Ako ne naučimo zajedno djelovati, neće nas biti, a mržnja će ohrabrivati političare poput Donalda Trumpa koji će provoditi diskriminirajuće zakone.
Izjavili ste jednom da ne postoji “britanski humor” ni “američki humor”. Tvrdite da postoji samo produkcija humora osobe koja je Britanac, Amerikanac... Kako gledate na to da još uvijek postoji etiketa da postoje vrste humora s obzirom na nacionalnost?
Uistinu je tako kao što tvrdite. Ne postoji “britanski” ili “američki” ili “hrvatski” humor. Jedini humor koji će postojati onaj je koji komičar autentično izvede, a on može biti Britanac, Amerikanac i slično. Znači, postoji samo humor koji producira “slučajni” Britanac, Amerikanac ili Hrvat. Zaista je nebitno odakle je komičar jer njega samo treba zanimati da uspije nasmijati. Gledao sam nedavno jednog talijanskog komičara koji je nastupao na engleskom ovdje u Londonu i nije ni najmanje došlo do izražaja da je on “Talijan koji nastupa na engleskom s talijanskim humorom”. S Amerikom je stvar ipak malo drugačije naravi. Američko tržište je veće pa se omjer stand-upa i filmske industrije dosta razlikuje od onog u Britaniji.
Nastupate na engleskom, njemačkom, francuskom i španjolskom jeziku. Predstavlja li vam teškoću jezični aspekt prevođenja materijala?
Nema jezičnih teškoća zbog prijevoda. Jednostavno, postoji mnogo tema o kojima se može razgovarati na svim jezicima jednako smiješno. Treba pripaziti na kontekst, naravno. Recimo, moja šala o Cezar-salati izaziva jednaku reakciju na njemačkom, francuskom i engleskom. Jedino što sam primijetio jest da se u Francuskoj i Njemačkoj malo kasnije nasmiju, ali i dalje dobivam reakciju kakvu priželjkujem.
S obzirom na to da imate više likova u predstavi, koliko vam je teško ili lako pripremiti svaku improvizaciju? Imate li nekakvu posebnu pripremu prije nastupa?
Ne. Vrlo jednostavno, za komičare uvježbavanje ne postoji. Ništa kod mene nije napisano. Kad izađeš na pozornicu, moraš se rugati s publikom i samoj publici.
Možete se pohvaliti i ulogom u Fullerovoj seriji “Hannibal” u kojoj ste glumili dr. Abela Gideona, koji je bio uvjeren da je serijski ubojica Chesapeake Ripper i kojem je Hannibal “servirao” njega samog te mu poslužio vlastitu nogu. Kako biste opisali iskustvo te uloge?
Moram priznati da je bilo vrlo izazovno biti Abel Gideon. Morao sam biti lik koji se pretvara da je nešto napravio, dok je Hannibal svjestan da je on to zapravo napravio. Jedan od težih glumačkih zadataka, ali imao sam odlične i iskusne glumce oko sebe koji su mi pomogli razumjeti lik i maksimalno me podržavali.
Svojevremeno ste za oko zapali pokojnom Robinu Williamsu kad je gledao vaš show 1998. godine. Možete li nam izdvojiti crtice iz vašeg odnosa?
Upoznali smo se još i prije toga, a jednom kad sam ga zamolio da pogleda moju snimku napravio je to bez dodatnih pitanja. Nisam to očekivao. Bio je tako drag i užasno je tužno što je otišao na taj način. Nije osjetio da je na dobrom mjestu i ne postoji magija koja ga može vratiti ili promijeniti kako se osjećao. Žalosno je to i uvijek će biti tragedija kad takva bolest rezultira najgorim.
