Kada se prije dvije godine u kinima pojavio "Daredevil"snimljen prema Marvelovu stripu, jedinom svijetlom točkom bezveznog akcića fantastike proglašen je nastup privlačne Jennifer Garner u ulozi zanosne majstorice borbe Elektre Natchios.
U tom svjetlu nimalo ne čudi odluka da se umjesto nastavka "Daredevila" snimi "Elektra". Osim dražesne i seksepilne Jennifer u ulozi naslovne junakinje koja se sukobljava s tajanstvenim japanskim redom Ruke, "Elektra" ponešto čara nudi poprilično dobro usvojenim oponašanjem mistično-meditativnog ugođaja filmova s dalekog istoka, s pomalo asocijativnim nizovima kadrova u kojima, primjerice, leprša kosa ili kakva tkanina, i u kojima likovi ne poštuju zakone sile teže, štosnom idejom da se tetovaže na tijelima zlikovaca pretvaraju u stvarnost (tetovirana zmija postane prava) i nadahnuto duhovitim nastupom Terencea Stampa u ulozi slijepog učitelja.
No, takvi su djelići raspoređeni tek mjestimično, dok se većina filma sastoji od sadržajno i izvedbeno nebuloznih i nerazumljivih sekvenci, a gluma i dijalozi često su loši do nasmijavanja.
A naš Goran Višnjić, svježi dobitnik Večernjakove ruže u kategoriji najboljeg glumca, u svojoj prvoj velikoj ulozi u velikom hollywoodskom komercijalno usmjerenom akcijskom projektu nije uskočio u kakav smiješan pripijeni kostimić nego je dobio zadatak biti zgodan. Ostvario ga je bez muke. (J. H.)
