Isprva je netko možda i neće prepoznati. No čim počne glumiti, ne može se pogriješiti. To je isti onaj talent, ista karizma, elegancija i šarm, to je ista ona rijetka sposobnost da gledatelja ostavi bez teksta – to je Sophia Loren. Na filmu se ponovno pojavila nakon stanke dulje od desetljeća i još jednom podsjetila zašto je smatraju ikonom zlatnog doba Hollywooda. Nepotrebno je uopće reći da izgleda drukčije, ta ipak je nedavno navršila 86 godina, a to uostalom i nije važno. Iako je Loren glasila za jednu od najljepših glumica u povijesti filmske industrije, a to i dalje jest bez obzira na godine, ona je uvijek bila mnogo više od lijepog lica i tijela. Upravo je to snažnije nego ikada pokazala u filmu “Život je pred tobom” koji se nedavno počeo prikazivati na platformi Netflix. Glumeći lik Madam Rose, bivše prostitutke koja sada zarađuje novac čuvajući djecu mlađih žena koje rade na ulici, prenijela je poruku i emociju toliko snažno da se odmah po puštanju filma u javnost počelo šuškati o još jednom Oscaru. Moglo bi se reći da je jedna od najpoznatijih talijanskih glumica svih vremena, portretirajući prijateljstvo sa siročetom iz Senegala, održala lekciju o glumi te je one koji su to zaboravili podsjetila, a mlađe generacije možda prvi put i naučila tko je bila i još uvijek jest Sophia Loren.
Sophia Loren nije zapravo pravo ime ove Talijanke rođene u Rimu 20. rujna 1934. godine. Na svijet je došla u rodilištu koje je bilo namijenjeno siromašnim i neudatim ženama, a njezina majka Romilda Villani svojoj je prvorođenoj kćerkici dala ime Sofia, no glumica je kasnije “f” zamijenila s “ph”, a promijenila je i prezime. Majka je, naime, odlučila djetetu dati svoje prezime, ali i očevo što je za ono vrijeme bilo poprilično skandalozno s obzirom na to da je njezin ljubavnik Riccardo Scicolone odbijao brak, a već je i bio oženjen. Bio je ženskar iz aristokratske obitelji te je zaveo mladu Romildu koja je, kako se pričalo, jako nalikovala na Gretu Garbo te je trebala ostvariti glumačku karijeru. U mladosti joj to nisu dopustili roditelji, a kada je zatrudnjela morala je život posvetiti odgajanju kćeri. Bilo je veoma teško u to vrijeme preživjeti kao samohrana majka u Rimu, a iako je Scicolone dao prezime kćerima, nikad ih nije priznao. Romilda Villani je, naime, nastavila vezu s njime ne gubeći vjeru u brak te mu je četiri godine nakon Sophije rodila još jednu kćer, Mariju.
Životna priča Sophije Villani Scicolone već je odmalena počela burno, a nastavila se izrazito teškim i sumornim djetinjstvom. Više je puta tijekom života izjavila kako nije imala nikakav odnos s ocem kojeg je vidjela samo nekoliko puta, no zato je bila izrazito privržena sestri i majci koja je davala sve od sebe da ih prehrani. Ipak, toj učiteljici glasovira to je sve teže polazilo za rukom pa se vratila u rodni Pozzuoli, siromašni gradić smješten u okolici Napulja. Romilda se s kćerima doselila u roditeljsku kuću gdje je već živjelo desetak osoba te su tamo dočekale 2. svjetski rat u kojem je grad jako stradao. U jednom od bombardiranja šrapnel je pogodio i malenu Sophiju kojoj je ostao ožiljak na bradi.
– Sjećam se gladi… – potresna je rečenica koju je Sophia Loren tijekom života ponavljala ne skrivajući teško djetinjstvo. U svojim je memoarima podijelila i priču iz 1943. kada su saveznici ušli u Napulj te joj je jedan od vojnika bacio komadić čokolade, no ona nije znala što je to. Majka joj je, naime, morala prositi za hranu te je obitelj vrlo često na stolu imala samo krumpir ili rižu. U to je vrijeme djevojčica već krenula u školu, a poznato je da su je zbog pothranjenosti prozvali “Čačkalicom” i “Štapom”. Ipak, u kasnijim je intervjuima izjavila kako ju je upravo siromaštvo i iskustvo iz mladosti učinilo boljom osobom, a za sve što je postigla morala se sama potruditi.
Već je s 15 godina otišla raditi u Rim, a majka ju je poticala da se okrene glumi. Karijeru je započela sa 16 kada je sudjelovala na prvom natjecanju ljepote. Bio je to popriličan preokret sudbine budući da su je smatrali veoma neprivlačnom djevojčicom, a čak su babice u rodilištu komentirale da je izrazito ružna beba. No buduća glumica izrasla je u pravu ljepoticu te je počela zarađivati kao model za ilustrirane romane pod pseudonimom Sophia Lazzaro. Uzdržavala je tako svoju obitelj, a onda se okrenula glumi te je sa 16 godina upisala glumačku školu. Njezin je talent bio neosporan pa je već 1951., sa samo 17 godina, dobila prvu ulogu. Samo se doduše kratko i u sporednoj ulozi pojavila u filmu “Quo vadis” Mervyna LeRoya, no i to je bilo dovoljno za početak. Uslijedila je uloga u filmu “La Favorita” prema Donizettijevoj operi, a potom je dobila glavnu ulogu u ekranizaciji Verdijeve opere “Aida”. Činjenica je da je mlada glumica koja se tada već počela predstavljati kao Sophia Loren samo otvarala usta na pjevanje slave operne dive Renate Tebaldi, no to je bilo dovoljno da bude zamijećena. Ono što je najvažnije, primijetio ju je Vittorio De Sica, slavni talijanski redatelj u čijim se filmovima proslavila.
– S njim je počela moja filmska karijera. Imala sam samo 17 godina, a on, najveći redatelj na svijetu kojem sam se divila, htio je razgovarati sa mnom. Bio je moj svetac i moj zaštitnik – izjavila je nedavno za medije Loren kojoj je prva suradnja s De Sicom bila ona 1954. godine u filmu “Napuljsko zlato”. Prvi je put tada zaigrala i s Marcellom Mastroiannijem, sunarodnjakom s kojim je snimila čak 12 filmova. Smatrali su ih savršenim glumačkim parom, a to je potvrdila i sama Loren.
– Kada bih vidjela da ću u nekom filmu glumiti s njime, pristala bih bez čitanja scenarija. Ja sam znala njega, on je znao mene. Takva kemija među glumcima je rijetka, a naša je bila stvarna – govorila je Loren o Mastroianniju s kojim je ipak samo prijateljevala. Dvojac je bio zamijećen i u Hollywoodu te je 1957. godine uslijedio prvi hit Sophije Loren u hollywoodskoj produkciji. Na filmu “Ponos i strast” radila je sa slavnim Caryjem Grantom i Frankom Sinatrom.
– A ja sam imala 22 godine, bila sam dijete. Upravo je rad s američkim glumcima bio velika škola za mene, a i engleski sam jako brzo svladala – rekla je u nedavnom intervjuu glumica koja je 1958. godine potpisala ugovor s američkim Paramountom. Unatoč tome što su filmovima bili uspješni i gledani, Sophia Loren nije odoljela povratku korijenima. Radije je snimala talijanske filmove koji su joj potom donijeli najveću slavu i uspjeh. Godine 1960. odlučila se za iznimno zahtjevnu ulogu majke u hitu “La Ciociara”. Radnja temeljena na romanu Alberta Moravije govori o udovici i njezinoj kćeri koje od pakla Drugog svjetskog rata bježe u planine. Pate od gladi, suočene su okrutnošću, a film čiju je režiju ponovno potpisao Vittorio De Sica poznat je po brutalnoj sceni grupnog silovanja. Potresni je film Loren povezala s vlastitim ratnim iskustvom te je ulogu toliko dobro iznijela da joj je iduće godine donijela Zlatnu palmu u Cannesu te Oscara za najbolju glavnu glumicu. Sophia Loren tako je postala prva glumica u povijesti koja je osvojila zlatni kipić glumeći na jeziku koji nije engleski.
Ona i dandanas ističe da joj ta uloga jako puno znači, no tada nije ni sanjala da će ostvariti toliki uspjeh, a da se Oscaru uistinu nije nadala dokazuje i zanimljiva crtica iz njezina života. Na dodjelu nagrade nije, naime, ni otišla jer je bila uvjerena kako nema šanse s obzirom na konkurenciju, budući da su te 1962. godine nominirane bile Audrey Hepburn za “Doručak kod Tiffanyja”, Piper Laurie za “Hazardera”, Geraldine Page za “Ljeto i dim” te Natalie Wood za “Sjaj u travi”.
Ipak, Oscar je otišao Loren u Rim gdje je ona ostala snimati još nekoliko uspješnica. Uslijedila je komedija “Jučer, danas, sutra”, koja je 1965. godine osvojila Oscara za najbolje strano ostvarenje, a u kojoj je Sophia Loren izvela svoj slavni striptiz. Ponovno je glumila s Marcellom Mastroiannijem dok je film režirao Vittorio De Sica. Isti je trojac radio i na filmu “Brak na talijanski način” koji je nominiran za Oscara, a nominaciju za glavnu glumicu ponovno je zaslužila upravo Loren.
U karijeri je osvojila i pet Zlatnih globusa, no nikad se nije okušala na kazališnim daskama jer ima strah od nastupa. Ipak, nemoguće je nabrojati sve naslove u njezinoj filmografiji, a treba još istaknuti nekoliko hollywoodskih uspješnica kao što su povijesni spektakli “Pad rimskog carstva” redatelja Anthonyja Manna te slavni “El Cid” u kojem je briljirala s Charltonom Hestonom. Surađivala je i s Paulom Newmanom te Gregoryjem Peckom, a posebno ju je oduševio rad s Charliejem Chaplinom na njegovu zadnjem filmu “Grofica iz Hong Konga”. Glumila je tada i s Marlonom Brandom, no glumački dvojac nije ostao u dobrim odnosima zbog razmirica na setu. Jedna od važnih uloga od kojih je pak odustala ona je Alexis Carrington u “Dinastiji” koju je potom dobila Joan Collins. Također, jednom je snimala miniseriju i u Jugoslaviji, a na Brijunima je nju i supruga ugostio Josip Broz Tito.
Osim slave, bogatstva i glamura, filmovi su Sophiji Loren donijeli i ljubav, i to sasvim netipičnu za filmski svijet. Da, mnogi su muškarci pa čak i kolege javno priznali da su zaljubljeni u nju, no ona je svog budućeg muža upoznala još kao tinejdžerica, a ljubav je trajala sve do njegove smrti 2007. godine. Njezin je odabranik bio poznati talijanski producent Carlo Ponti s kojim se upoznala dok je radila na prvim angažmanima. Štoviše, upravo je on bio taj koji joj je predložio da promijeni prezime u Loren.
Sobzirom na to da je Ponti, koji je od Loren bio stariji čak 22 godine, tada već bio u braku i imao dvoje djece, oni nisu službeno započeli vezu. Loren je potom otišla raditi u SAD gdje se na snimanju filma “Ponos i strast” u nju zaljubio slavni Cary Grant. Iako su postojala nagađanja da joj je čak nudio i brak, Loren je to u kasnijim intervjuima demantirala, no priznala je da ju je čak 30 godina stariji Grant privlačio.
– Oprosti mi, draga djevojko. Previše navaljujem. Moli do sljedećeg tjedna, ja ću također. Zbogom, Sophia – pisalo je u jednom od ljubavnih pisama koje je dobila od Granta, a objavila ih je 2014. godine u svojim memoarima pod naslovom “Jučer, danas, sutra”. Ipak, Grant i Sophia su kasnije bili dobri prijatelji, a upravo je on bio taj koji ju je nazvao i javio joj da je dobila Oscara kada se nije pojavila na dodjeli. Ipak, Loren se u konačnici udala za Pontija i to na svoj 23. rođendan
– Carlo je bio čovjek za mene. Željela sam muža, djecu, obitelj, on mi je to mogao pružiti – govorila je Sophia Loren te uvijek demantirala da je Pontija izabrala jer je bio moćan producent. Mnogi su, naime, pokušali “naći razlog” zašto je odabrala puno starijeg, ali i nižeg te pomalo neuglednog Pontija. Ipak, da je presudna bila ljubav, međusobno razumijevanje, zajednički talijanski korijeni te želja za obitelji uvijek je naglašavala sama Loren koja je i dokazala da je to bila ljubav za cijeli život unatoč tome što je počela vrlo turbulentno.
Njihov prvi brak nije bio uopće legalan jer je u to vrijeme još uvijek trajala Pontijeva brakorazvodna parnica. Štoviše, Sophia Loren morala je poništiti njihov brak kako bi supruga spasila od kazne za bigamiju budući da je Italija po tom pitanju bila veoma stroga, a razvod je bio zabranjen. Legalno su se vjenčali tek 1966. godine nakon što je par uzeo francusko državljanstvo.
Iako je Sophia Loren od Italije dobila poseban orden za svoje zasluge, danas živi u Ženevi, a 1982. godine je čak provela 18 dana u talijanskom zatvoru i to po vlastitom izboru zbog navodnog neplaćanja poreza, no sud je kasnije priznao pogrešku.
Loren se 80-ih potom potpuno posvetila mirnom obiteljskom životu, a u braku s Carlom Pontijem dobila je dva sina, i to nakon dva spontana pobačaja. Carlo Ponti mlađi je dirigent koji radi u SAD-u, a sedam godina mlađi Edoardo Ponti odlučio se za filmsku industriju te postao redatelj. Tu se krije i odgovor na pitanje kako se Sophia Loren u devetom desetljeću života vratila na male ekrane. Upravo je on režirao “Život je pred tobom”, a Loren sinovu ponudu nije mogla odbiti. Iako je glumu obožavala, nakon rođenja dvoje djece počela je sve manje raditi. Kako je objasnila, nije htjela biti majka koja svoju djecu ne viđa i ne poznaje. Ipak, Loren nije bila samo kućanica te je, osim što je glumila u nekoliko filmova, postala i prva glumica na svijetu koja je imala parfem sa svojim imenom. Također, lansirala je i kolekciju šminke.
– Nisam prestala glumiti zato što nisam voljela raditi, sasvim suprotno. No u to sam vrijeme često živjela u studiju i to nije imalo smisla uz obitelj. I sada mogu reći da sam, iako dugo nisam snimala, sretna jer sam gledala kako moja djeca odrastaju, žene se, imaju vlastitu djecu… – kaže Loren koja je baka troje unučadi. Zanimljivo je da je njezina nećakinja pak talijanska političarka Alessandra Mussolini. Sestra Sophije Loren, naime, udala se za Romana Mussolinija, najmlađeg sina Benita Mussolinija.
Koliko uživa u tome da stavlja obitelj na prvo mjesto dokazuje činjenica da je jedan od njezinih zadnjih angažmana u filmskoj industriji bio davanje glasa za animirani hit “Auti 2”, jer riječ je o crtiću koji voli njezin unuk. Iako kaže da sve manje gleda filmove i serije, u intervjuima je istaknula da voli rad talijanskih filmaša Mattea Garronea i Paola Sorrentina. Također, trenutačno gleda “Krunu”, a kada je riječ o radu glumaca, među omiljenima su joj Daniel Day-Lewis i Meryl Streep.
– Jako sam stroga prema sebi tako da bi možda bilo bolje da ne gledam svoje filmove, no zapravo uživam u tome. Nekada, kada se gledam nakon toliko godina, kao da otkrivam sasvim novu osobu – rekla je u nedavnom intervjuu Loren. Zadnji veliki filmski projekt imala je 2009. kada se pojavila u mjuziklu “Devet”, a glumila je sebe i svoju majku u TV filmu iz 2010. pod naslovom “Moja kuća je puna ogledala”, prema scenariju koji je napisala njezina sestra. Zanimljivost je i da je sa 72 godine oskudno odjevena pozirala za kultni Pirellijev kalendar te je postala najstariji model koji se odlučio na to. Ipak, treće poziranje za Playboy odbila je unatoč izdašnoj svoti koja joj se nudila, i to zbog unuka. Sa sinom je 2014. godine radila na filmu “Ljudski glas” i to im je bila druga profesionalna suradnja, a sada je uslijedila i treća koja je po svim kritikama ujedno i najbolja.
– Rad sa sinom je ostvarenje sna za mene i kao glumicu i kao majku. On me najbolje poznaje i zato je užitak raditi s njime, a i oboje samo perfekcionisti tako da sam znala da će rezultat biti odličan. Nisam morala dugo razmišljati hoću li prihvatiti ulogu i uživala sam glumeći madam Rosu. Podsjećala me na vlastitu majku jer je borac – rekla je Loren u intervjuu uoči izlaska filma.
Ipak, ističe da to nije jedini razlog zbog kojeg je pristala na ulogu. Priznala je da je zadnjih godina dobivala razne ponude, ali nijedna je nije nadahnula poput ove.
– Zato nisam toliko dugo glumila. Htjela sam ulogu koja će biti izazovna i koja će me inspirirati. Rosa je taj lik, ne samo zbog oprečnih emocija, nego i zbog poruke tolerancije, ljubavi i uključenosti koje kroz film šalje. Glumac ulogu mora osjetiti na osobnoj razini, u kostima – zaključuje Sophia Loren čija je uloga ovog puta sušta suprotnost glamuru i sjaju.
Film “Život je pred tobom” druga je ekranizacija istoimene knjige francuskog pisca Romaina Garyja, a za ovu je priliku radnja premještena iz Pariza u Napulj dok Momo kojeg u svom debiju igra Ibrahima Gueye nije Alžirac nego Senegalac. Nakon što o njemu počinje skrbiti Madam Rosa, između njih se razvija dirljiv odnos koji je gledatelje toliko oduševio da zazivaju Oscara za Sophiju Loren koja je 1991. godine dobila i zlatni kipić za životno djelo. Osvoji li i treći, postala bi najstarija glumica u povijesti kojoj je to pošlo za rukom, no na pitanje je li ovo bila njezina zadnja uloga ona svaki put spremno odgovara: “Ako toliko volim glumu, zašto bih sada prestala? Ako se na starenje gleda kao na prirodan proces i živi se u sadašnjosti, onda se stari dostojanstveno”.
