Fotografije koje šokiraju svojom karnalnošću, s naturalističkim prizorima ljudskih tijela, češkom su fotografu Janu Saudeku (1935.) odavno priskrbile pozornost javnosti. No Saudekovo neupitno fotografsko umijeće i umjetnost stvorena njome, osigurali su mu umjetničku slavu koja njegovo djelo napokon dovodi i u Gliptoteku HAZU. Zato jer mu je otac bio Židov, i Saudek ima logorašku prošlost, što se uvelike uvuklo u cjelokupno njegovo djelo, posvećeno odgonetavanju ljudske prirode i ljudskosti u svim njezinim dimenzijama.
Saudek na iznimno moderan način režira prizor koji će snimiti. Koristi sva fotografska sredstva kako bi stvorio maksimum značenja i artizma koji uvijek amalgamira paklenu mješavinu erotike, politike, religije, smrti...
Jasno da ga je to u prošlosti koštalo zabrana, cenzura i kritike koja ga nije štedjela iako je bio jasan doseg njegove umjetnosti. No kad šokirani dođete do zraka i u miru razmislite o tome što vidite, otkriva se tu prilično bučna rasprava o krivnji, slobodi i svim čovjekovim sociopsihološkim zamkama koje se pokazuju bizarnim vizualima. Uspoređivani su oni i sa slikarstvom 20. stoljeća, osobito s Balthusom i Bernardom Fauconom. A uvršteni su u poznate muzejske zbirke svijeta. Viđeni su na više od 400 samostalnih izložbi! U Zagreb dolazi i posebna gošća Sára Saudková, koja je, dakako, fotografiju učila od Saudeka, a koju slavni fotograf možda više ne zove svojom šegrticom. (al/VLM)
