U Galeriji Kupola zagrebačke Gradske knjižnice, koja gotovo da je bila dupkom puna, održala se još jedna tribina Žive knjige. Događanje je to sasvim neobičnog koncepta, na kojem se gosti tribine, često umjetnici, glumci ili glazbenici, pretvaraju pred publikom u – otvorene knjige. Pruža im se prilika da o svom životu pričaju slobodno i otvoreno, bez straha, u toploj i intimnoj atmosferi – a publika ih zatim može pitati što im srce zaželi. Već četvrtu godinu zaredom, nekoliko puta godišnje, održavaju se ti ugodni sastanci na vrhu Gradske knjižnice, nastali prema ideji moderatorice Mirne Osmanović. Pa ne čudi da je ona, i sama glazbenica i informatorica na glazbenom odjelu knjižnice, ovog puta u goste dovela dva iznimna imena naše glazbene scene – Gabi Novak i Matiju Dedića.
Djetinjstvo u bijegu
Iako ime Gabi Novak često čujemo u već okamenjenoj frazi “Arsen Dedić i Gabi Novak”, a njihova je vjerojatno najopjevanija ljubav na ovim prostorima, to je samo jedan dio jednog nevjerojatnog života, kroz koji nas je na tribini provela – od ranog djetinjstva preko mladosti do danas – i vrlo lako mogao bi se pretočiti u knjigu koju ne bismo mogli ispustiti iz ruku. A možda i u film, kako govori njen sin Matija.
– Ja sam Njemica, rođena u Berlinu, od majke Njemice. O mom djetinjstvu puno bi se moglo razgovarati s obzirom na to da su to bile neke nesretne godine, početak Drugog svjetskog rata... – započinje svoju priču.
Kada se rat zahuktavao, njena majka i otac otišli su s trogodišnjom Gabi iz Berlina u Zagreb, a zatim je poslali djedu i baki na Hvar, da bi je što više odvojili od nadolazeće opasnosti. Otac joj je pred kraj rata, bez objašnjenja, pogubljen. Slijedile su godine koje je provela živeći u malom sobičku s majkom dok ona nikako u poslijeratnom Zagrebu nije mogla pronaći posao. A iako je početak njezina života obilježen tragedijom, vihorom rata, gubitkom oca i neimaštinom, o tome govori odmjereno, elegantno i pomno odabranim riječima te s nevjerojatnom aurom smirenosti.
– Mislim da te takvo odrastanje očeliči, ali i nauči da poštuješ i znaš dobro procijeniti svoje životne etape, prihvaćaš i dobro i zlo i sudbinu, drugačije razmišljaš o tome, ne zalijećeš se... – kaže Gabi koja je, kad je poodrasla, upisala Školu primijenjene umjetnosti.
Ni taj detalj ne zna svatko – likovno nadarena, nakon škole radila je na crtanim filmovima u Zagreb filmu. Likovima u crtićima davala je glas, a tada ju je čuo slavni Bojan Adamič – i to je bilo to. Nedugo potom upoznala je i Arsena, na probi Zagrebačkog festivala.
– Upoznao nas je Mario Boljuni. A Arsen je rekao: “Nemoj ti meni pričati, valjda ja znam tko je Gabi Novak. Imao sam već u svojoj teci u Šibeniku ‘58. zalijepljenu njenu sliku.” I on je tu teku donio na iduću probu. Odmah sam znala da ćemo biti divni prijatelji i vrlo bliski. To nas je i vodilo čitavog života, do naše odluke da uopće krenemo zajedno – jer mi smo u jednom času zapravo odlučili da se to formira u nešto ozbiljnije, shvatili smo da je to to. Rodio nam se Matija ‘73. i onda smo se oženili, Arsen je rekao da se nećemo oženiti “dok mu ja ne rodim dite”, zamislite... Rekao je: “A još ako bude muško, onda si moja do kraja života” – smije se.
A upravo je uz sina Matiju, koji je, kaže, odrastao u sjajnog, izgrađenog glazbenika, ušla u neku novu etapu života. Kada je pitaju bi li, da može nanovo početi, opet bila pjevačica – uvijek na to odgovara jednostavno: “Glazba je moj život.” Ali Matija ju je, kada se vratio s akademije u Grazu, uveo u novi svijet.
Novi životni put
– Ja sam bila pjevačica, osvajala nagrade, bila priznata, sve to skupa je bilo divno... Međutim, vrtjela sam se u jednom krugu i znala sam da tu mora biti još nešto. Matija je ovako rekao: “Gledaj, mama, idemo napraviti nešto. Da se ne vrtiš stalno po toj zabavnoj glazbi, ja znam sjajne mlade muzičare.” Oslobodila sam se zahvaljujući Matiji i tim sjajnim mladim glazbenicima. S njima sam otkrivala da mogu još nešto, oni su bili moj vjetar u leđa, otvarali su mi neke nove puteve. Došla sam na ono što je negdje u dubini bio cilj mog života i dugih 60 godina na sceni. I zapravo sebi umišljam da sam u zadnjih deset godina postigla to da sam ja sebi kompletna. I kad radim s Matijom svoje solističke koncerte, onda tek osjećam tu bliskost i tu sreću... I znam da će tih sat i trideset minuta biti nešto najljepše što čovjek može podijeliti sa svojim djetetom i s jednim divnim izgrađenim umjetnikom. To je bila ta misija koju sam ja konačno dosegnula – zadovoljno je i sa smiješkom zaključila legendarna Gabi Novak.
Ova novinarka nam pripovjeda da je Gabicin djed pogubljen pred kraj rata ! Tko ga je pogubio? Je l' se ne smije napisati,što li !!!?