Zdravko Mamić najosebujniji je lik hrvatskog nogometa. Dok ga jedni vole, druge ujedinjuje mržnja prema njegovu liku i djelu. Nijednoj drugoj osobi u Hrvatskoj nije posvećeno toliko grafita. Samo u Zagrebu nalazi ih se više od tisuću! Ova pojava inspirirala je fotografa Jovicu Drobnjaka, koji je u Galeriji Greta otvorio izložbu “Boje i lakovi”, u kojoj predstavlja izbor fotografija antimamićevskih grafita nastalih u Zagrebu, u periodu od 2011. godine do danas. Od tisuća snimljenih fotografija, autor je predstavio njih tristotinjak.
Arheologija svakodnevice
- Prije više godina, stojim ja na semaforu i vidim grafit “Mamić kopa nos”. Prvo sam se nasmijao, a zatim se zapitao o čemu se radi, i u tom trenu sam odlučio početi bilježiti grafite posvećene Mamiću – započeo je Drobnjak. Kako je vrijeme prolazilo, broj fotografija rapidno se povećavao. Grafite je pronalazio na svakom koraku te je u jednom trenutku shvatio da to što radi dobiva jedno potpuno novo značenje. Zdravko Mamić više nije bio bitan, poruka više nije bila za njega, niti protiv njega. Shvatio je da zapravo dokumentira odraz tamne strane hrvatskog društva u današnjem vremenu.
- Ovo je zasigurno jedna arheologija naše svakodnevice, istraživanje u kojem zapravo ne znamo tko je Zdravko Mamić. Je li Zdravko Mamić Srbin, Turčin, peder? Što zapravo znače ti nazivi, zašto ga se na taj način deklarira, zašto skupina ljudi smatra da su Srbi, Cigani, Židovi nešto što bi trebalo biti pogrdno? – zapitala se Jasmina Bavoljak otvarajući izložbu.
Također, autor želi pokazati koliko je naš glavni grad devastiran. Antimamićevski grafiti nalaze se na zidovima, kontejnerima za smeće, na trafikama, zapravo na bilo kakvoj plohi pogodnoj za pisanje. Novi grafiti svakodnevno se pojavljuju. Događa se stalna borba onih koji pišu i brišu.
- Ovi grafiti rabota su novih primitivaca, onih koji jesu odrasli u gradu, jesu suvremenici naše civilizacije, ali nisu usvojili kulturaciju, nisu uljuđeni, tzv. novoprimitivci – oštro je komentirao književnik Pero Kvesić u galeriji Greta.
Mamić je postao fenomen
Zdravko Mamić postao je sociološki fenomen, podloga za iskaljivanje bijesa, frustracija, svega onog što kipi u malom hrvatskom čovjeku. Sam autor govori kako je ovo jedna grozna izložba. Kaže kako ga uopće ne zanima određeni sukob. Njegova je uloga bila bilježiti ono što je ikonografski zapisano. Da je neko drugo ime bilo napisano u istoj količini i da je grad devastiran na isti način, jednako bi ga fenomenološki pratio kao i ovo.
– To nije izložba fotografija, to je zapravo izložba jedne verbalne komunikacije, jednog bunta koji se očitava po cijelom našem gradu, golema količina mržnje, bez obzira na to što mi mislili ili ne, kojom smo okruženi jer ju dijelimo zajedno s tim javnim prostorom, a na neki način je ne primjećujemo. Mislim da je autor bacio svjetlo na nešto što sociolozi i komunikolozi tek trebaju protumačiti – smatra posjetiteljica Renata Ivanović.
Ako su poslije rata “Smrt fašizmu, sloboda narodu!” bile proklamirane parole koje je država financirala i pisala, ako su šezdesetih, sedamdesetih Martek i Grupa šestorice pisale “Čitajte Majakovskog”, jesu li onda poruke o Srbima, Ciganima, pederima... ono što će obilježiti današnje vrijeme? Na Drobnjakovim fotografijama nema ljudi, nestali su. Ostaje samo trag vremena u kojem se glasno čuju krikovi bijesa, gnjeva, netrpeljivosti. Krikovi mržnje.
odlična ideja fotografa Drobnjaka. bilo je vrijeme da nam netko zorno demonstrira tu mržnju pokraj koje ravnodušno prolazimo