U svoje 64 godine postojanja roman "Ubiti pticu rugalicu" ("To Kill a Mockingbird"), američke autorice Harper Lee, doživio je brojne kritike i zabrane u američkim školama, ali i odvjetničkom je svijetu dao lik koji je simbol pravde i morala, a neke je čak i potaknuo da se počnu baviti odvjetničkim poslom. Taj fiktivni lik nosi ime Atticus Finch, a autorica romana Harper Lee inspiraciju za Fincha pronašla je u svom ocu odvjetniku, kao što je i ostale likove romana koji je objavljen 11. srpnja 1960., formirala na temelju svojih prijatelja i poznanika.
Ponajprije, treba napomenuti kako je ova knjiga označena naljepnicom bildungsromana, koja karakterizira roman o odrastanju, zrelosti i razumijevanju u moralnom i psihičkom pogledu, a najčešće prati lik tijekom godina djetinjstva. Neki od romana koje ubrajamo u ovu popularnu vrstu su "Avanture Huckleberryja Finna" te "Lovac u žitu", a kada govorimo o djelu "Ubiti pticu rugalicu", u središtu zbivanja je šestogodišnja djevojčica Jean Louise "Scout" Finch, kći odvjetnika Atticusa.
Tijekom tri godine roman prati likove u fiktivnom gradu Maycombu u Alabami, a radnja se zbiva u tridesetim godinama prošlog stoljeća, za vrijeme Velike depresije. U doba masovne nezaposlenosti i ekonomske krize odvjetnik Atticus Finch svoje je dvoje djece, već spomenutu Scout i njezina brata Jeremyja Atticusa, znanog po nadimku Jem, odgajao učeći ih o empatiji i pravdi, a najveći grijeh je ubiti bezopasnu i nevinu pticu rugalicu, kaže Atticus. Kao čovjek koji ne podržava rasnu segregaciju, Atticus prihvaća braniti crnca Toma Robinsona kada je optužen za silovanje bjelkinje Mayelle Ewell, no njemu i njegovoj djeci to donosi zadirkivanje i maltretiranje građana. Scout i Jem potajno promatraju suđenje, no njihova vlastita drama vrti se oko misterija zašto susjed Arthur "Boo" Radley ne izlazi iz kuće, a u otkrivanju im pomaže i prijatelj Charles Baker "Dill" Harris.
Upravo je Dill još jedan od likova baziran na prijateljstvu Harper Lee, a ovoga se puta radi o kontroverznom autoru klasika – Trumanu Capoteu, autoru "Doručka kod Tiffanyja" ("Breakfast at Tiffany's"). Već kao djeca zajedno su čitali i surađivali na pričama koje su tipkali na mašini koju im je nabavio Harperin otac, odvjetnik i urednik novina, a Capoteov je početni uspjeh, koji mu je u New Yorku donio roman "Drugi glasovi, druge sobe" ("Other Voices, Other Rooms"), nagnao i Lee da se preseli onamo te počne raditi na svom prvom romanu – "Ubiti pticu rugalicu". Bili su si međusobna inspiracija za fiktivne likove prvijenaca, a kada je 1959. Lee predala konačnu verziju svog romana, odlučila je Capoteu pomoći u istraživanju ubojstva bogate obitelji Clutter iz Kansasa. Bio je to savršen rasplet događaja za Lee, koja je prethodno i studirala kazneno pravo, a istraživačke priče poput ubojstava oduvijek su je zanimale.
Kada je 1960. objavljena njezina uspješnica "Ubiti pticu rugalicu", Capoteova je ljubomora postala poprilično vidljiva, no ugodna Lee, koja je bila savršen par Capoteovoj osebujnoj personi, svakako mu je odlučila pomoći u stvaranju dokumentarnog nefiktivnog djela. Njezini detaljni opisi prostora i pozadinskih zvukova, koji broje više od 150 stranica, uvelike su pridonijeli Capoteovoj knjizi "Hladnokrvno ubojstvo" ("In Cold Blood"), koja je izdana 1966. te je odmah po objavljivanju postala hit.
Unatoč javnoj podršci te vremenu koje je Lee utrošila na pomaganje oko knjige, Capote očito nije smatrao da njezin doprinos treba biti spomenut osim u dijelu zahvala, čime je Lee bila duboko razočarana. Capoteova je karijera nakon "Hladnokrvnog ubojstva" samo opadala, a upao je i u vrtlog alkohola, droga i udanih bogatih prijateljica koje je nazivao svojim labudovima, dok se Lee povukla iz javnog svijeta u rodnu Alabamu te je njezin daljnji život tekao mirnim tokom.
Dva su filma o ubojstvima u Kansasu prikazala život Harper Lee – "Capote", u kojemu ju je utjelovila Catherine Keener, te "Infamous" sa Sandrom Bullock, no Harperina je knjiga, dvije godine po objavljivanju, također dobila istoimeni film koji je osvojio tri Oscara.
"Ubiti pticu rugalicu", roman koji je preveden na više od 40 jezika te je prodan u više od 40 milijuna primjeraka, donio je Lee Pulitzerovu nagradu, a nedugo zatim društvom su počele kolati kontroverze o samim temama knjige. Ovaj klasik američke, ali i svjetske književnosti u sebi sadrži teme rasizma i silovanja, a Lee je također koristila i zabranjenu "n-riječ", koja je pobornicima zabrane knjige postala standardni argument.
Jedan od prvih pokušaja zabrane dogodio se 1966. u okrugu Hannover u Virginiji, gdje je školski odbor knjigu opisao riječju "nemoralno", no povukli su svoju odluku zahvaljujući pismima građana lokalnim novinama. Knjiga je do današnjeg dana osporavana te je čak uklonjena iz brojnih američkih knjižnica i školskih kurikuluma, a neki od razloga su i stavljanje bijelaca u prvi plan radnje, neadekvatno predstavljanje crnačkog stajališta prema građanskim pravima te tvrdnja da knjiga predstavlja prepreku razumijevanju različitih perspektiva.
Pronicljivost, stil pisanja i način pripovijedanja ipak idu u prilog samoj autorici te se roman smatra razlogom uspjeha borbe za stjecanje ljudskih prava afroameričkih stanovnika SAD-a, a predvodnik pokreta Andrew Young kaže kako ovaj roman "nadahnjuje nadu usred kaosa i konfuzije", dok povjesničarka i dobitnica Pulitzerove nagrade Diane McWhorter kaže da roman ne osuđuje same rasiste, a ne rasizam kao takav.
Bilo kako bilo, "Ubiti pticu rugalicu" ostaje prvi i najpoznatiji roman Harper Lee nakon kojega je objavila još samo jedan, "Idi, postavi stražara" (Go Set a Watchman") te je predstavljen kao nastavak prvijenca, no zapravo bio je to prvi nacrt romana "Ubiti pticu rugalicu" iako je objavljen 14. srpnja 2015. – nešto više od šest mjeseci prije smrti Harper Lee u veljači 2016. godine.
Harper Lee svrstana je u skupinu najboljih autora dvadesetog stoljeća, a činjenica da je taj uspjeh postigla izdavanjem samo jednog romana čini je još impresivnijom. Godine 2007. dobila je Predsjedničko odličje slobode, najprestižnije civilno odlikovanje SAD-a. U svom je drugom romanu "Idi, postavi stražara" Atticusa učinila čovjekom netrpeljivih stajališta prema crnoj rasi i segregaciji što njezin malobrojan, ali svakako vrijedan književni opus čini još interesantnijim jer je Lee svojim prvijencem dospjela visoko na dvije književne liste – listu najzabranjivanijih knjiga te najboljih knjiga svih vremena.
