HVAR - Hvarsko kazalište najstarije je europsko komunalno kazalište. Sagrađeno 1612. godine nad arsenalom, spremištem za hvarsku galiju i namirnice, tijekom mandata mletačkog providura za Dalmaciju Petra Semitecola, prvi put je na jednom mjestu okupilo plemiće i puk. Bivši hvarski gradonačelnik i vođa Hvarskog pučkog kazališta Milan Lakoš drži tu činjenicu nemjerljivim hvarskim doprinosom kulturi, ali i demokraciji: "Ne smijemo zaboraviti kakve su društvene podjele tada vladale. Dok su se u životu te dvije klase oštro dijelile i sukobljavale, u našemu su kazalištu jedni pokraj drugih sjedili i vlastelini i narod." Osim toga, bilo je to doba putujućih glumačkih družina, predstave su igrane u gospodskim sobama, pa je ovakvo kazalište bilo velika rijetkost. Nevjerojatno je zapravo koliko je strana vlast napravila za našu kulturu. Kazalište je važno i kao živi prostor i muzej. Za razliku od arsenala, kazalište je u neprekidnoj funkciji dulje od četiri stoljeća. Arsenal u kojem su zimovale i popravljane mletačke galije izgubio je prvotnu namjenu propašću Venecije. Francuzi i Austrijanci nisu ga obnavljali, pa je u vrlo lošem stanju. Splitski konzevator Goran Nikšić smatra da bi se najbolje priveo svrsi osnivanjem kulturno-informativnog centra koji bi na jednom mjestu spojio kulturnu i pomorsku tradiciju Hvara. No za to, nažalost, nedostaje novca. Pučko je kazalište tako nedavno postavilo "Robinju" Hanibala Lucića. Premda zrak s mirisom soli daje posebnu atmosferu kazalištu, česte su neprilike s nepouzdanim instalacijama. Prošle se godine odlomio i komad stropa, no srećom nitko nije stradao. Budućnost hvarskoga kazališta i arsenala moraju biti osigurani. To je pitanje nacionalnog prestiža. U situaciji kada se novac iz proračuna suludo baca na saniranje potonulih tvrtki, izgleda nevjerojatno da država nema sluha za ovakav kulturni spomenik svjetske vrijednosti.
Dragan Miljuš
