Dugo iščekivana izložba “Politika” međunarodno renomiranog stripaša, ilustratora, scenarista i redatelja Milana Trenca u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt sinoć je naposljetku otvorila svoja vrata. Ova izložba, koja daje uvid u autorovo stvaralaštvo nakon povratka u Hrvatsku iz New Yorka, koncipirana je kao multimedijalni događaj koji predstavlja recentne ilustracije iz američkih i hrvatskih magazina te izbor animiranih filmova, TV emisija i kazališnih režija, no ponajviše izložbu čini 60-ak naslovnica Obzora, subotnjeg priloga Večernjeg lista.
Nakon što su proteklih desetljeća njegove ilustracije krasile naslovnice brojnih uglednih američkih tiskovina poput New York Timesa, Time Magazinea, Wall Street Journala, Forbesa, Washington Posta, Fortunea i Business Weeka, umjetnik svjetskog glasa početkom 2014. osmislio je i svoju prvu naslovnicu političkog priloga Obzor Večernjeg lista.
Dvije godine kasnije nanizao ih je više od stotinu, sasvim dovoljno za izložbu koja je jučer okupila brojne poklonike Trencove umjetnosti.
Inficirao se stripom
Zašto se u središtu njegova rada našla upravo politika, kako je i nazvao svoju netom otvorenu izložbu? – Podvukao sam crtu i spoznao da je jedini kontinuitet u mom životu i mojih 35 godina karijere bila: opsjednutost politikom. Uvijek sam radio političke ilustracije jer se, zapravo, ne osjećam dobro u drugim temama koje nisu društveno relevantne i zato sam odlučio nazvati izložbu kratko i jasno: Politika. Nedvojbeno, politika je moja trajna inspiracija, opsesija i strast – kaže Milan Trenc.
Rođeni Zagrepčanin najprije se, kao i cijela njegova generacija 70-ih, inficirao stripom, jureći na kiosk po novi Politikin zabavnik ili Stripoteku. Milan Trenc, međutim, imao je ono što drugi nisu: talent da svoj “pričalački gen” pretvori u ilustraciju. Prve radove objavio je u Poletu i Studentskom listu, no u crtačku orbitu lansirao ga je angažman u Startu.
– Bilo je to politički zanimljivo vrijeme: mi u Startu kronološki smo pratili cijeli taj raspad socijalizma. No kako je jednopartijski sistem još bio na vlasti, moje su ilustracije trebale biti nekakva mala igra mačke i miša s dežurnim cenzorima – prisjeća se Trenc koji je 1991. svoja iskustva i znanja odlučio pokazati na najzahtjevnijem novinskom tržištu, onom američkom.
Stigao je u epicentar, u samo središte New Yorka, gdje nije stigao ni upoznati teren kad je već u prvom tjednu nakon dolaska startao u NY Times Books Review, čime si je širom otvorio vrata i radio za sve one čije ime nešto znači. Već 1993. piše i ilustrira knjigu za djecu “The Night at the Museum” (Noć u muzeju), po kojoj je nekoliko godina kasnije snimljen istoimeni hollywoodski hit u produkciji 20th Century Foxa.
Preko oceana nije pronašao dobar i unosan posao, ondje je pronašao ljubav, buduću suprugu Akiko, japansku umjetnicu, koju je susreo za jedne Noći vještica. Iz njihove ljubavi rođena je kći Nika, najvažniji razlog zašto se Milan 2005. sa svojom obitelji, nakon gotovo 15 godina izbivanja, vratio u Hrvatsku.
– Jedina stvar koja je kod mene izazvala veću tremu od preseljenja u New York bio je povratak u Zagreb. Živio sam u Greenwich Villageu gdje se svi voze taksijem pa ovdje nisam znao ući u javnu garažu – prisjeća se.
Uzbuđenje koje se danima osjećalo oko otvaranja “Politike” ne skriva: ovo mu je tek druga izložba u Hrvatskoj, a od one prethodne u Klovićevim dvorima proteklo je dugih deset godina. Zašto ne izlaže češće?
Mislimo svojom glavom
– Kad sam se vratio u Hrvatsku, trebalo mi je neko vrijeme da se uopće snađem, da “snimim” novo okruženje jer to je ono što komentiram svojim ilustracijama. Bio sam tako dezorijentiran da prvih nekoliko godina uopće nisam imao stav o situaciji u Hrvatskoj – kaže Milan Trenc, koji je u međuvremenu i te kako izgradio svoj čvrsti stav prema pojavama koje nas okružuju.
– U našem društvu postoji velik prijezir prema politici i političarima jer na njihov posao gledamo kao na korupciju i borbu za vlast, no ja politiku promatram kao umjetnost mogućeg. Koliko god je u nekom trenutku nesavršena, ona je jedini način na koji mi kao građani utječemo na naše društvo i način na koji mediji utječu na društvo pišući o politici. No naša politika u Hrvatskoj nije ni izdaleka najgora na svijetu: to govorim iz perspektive čovjeka koji je živio u inozemstvu. Mi Hrvati imamo relativno civiliziranu politiku – kaže Trenc pa dodaje da, usporedimo li se, primjerice, s talijanskom politikom, ondje već 20 godina postoji kriza vlade, pa i korupcijski skandali koji su u usporedbi s našima “mala šala”.
Zapravo, teško se oteti dojmu da je i te kako pustio svoje korijenje u svojoj domovini. Zasad je, kaže, tako jer ga ovdje drže projekti, a među njima i onaj najvažniji: škola njegove kćeri, pa i njegovi studenti na Likovnoj akademiji gdje predaje. – Drago mi je biti ovdje jer volim Hrvatsku i to što mogu na neki svoj mali način pridonositi tome da Hrvatska postane sjajna zemlja jer imamo sjajne predispozicije: vrlo obrazovane ljude koji znaju misliti svojom glavom. Mi smo zapravo relativno civiliziran narod koji živi u rijetko prekrasnoj zemlji!•
Premda mu je svaka od više od stotinu naslovnica Obzora na svoj način draga, na izložbi će svoje mjesto pronaći i neke za njega posebnije od drugih. – Prije svih, to je naslovnica koja ilustrira poplavu u Slavoniji gdje sam od potopljenih kuća formirao veliki upitnik, potom i ilustracija u povodu pokolja novinara u francuskom časopisu Charlie Hebdo kada sam, s jedne strane, pokušao prikazati ozbiljnost trenutka, a s druge strane ostaviti nadu da je to ipak bio samo izoliran događaj. Za mene posebna naslovnica koju ću izložiti jest i ona koja tematizira svastiku na Poljudu, gdje sam pokušao cijelu stvar revalorizirati kroz prizmu pritajenog humora, a izložit ću i niz ilustracija u kojima sam koristio fotomontaže sjajnih fotografa agencije Pixsell koji su portretirali Milanovića, Karamarka, Linića ili pak Kolindu Grabar-Kitarović, čije sam likove stavljao u neke dosta zanimljive međupozicije. Mislim da to zgodno funkcionira u galerijskom prostoru – kaže Milan Trenc.
>> Živio sam vani i znam: naša politika ni izdaleka nije najgora na svijetu
