Roman “Ti” Caroline Kepnes (Stilus, urednik George Alessandro Laidlaw, prijevod Jelena Pataki, 119 kuna) prvijenac je ove autorice, po kojem je Netflix već snimio hit-seriju. Riječ je o psihološkom trileru o psihotičnom uhodi, naoko normalnom čovjeku, spretnom iako neobrazovanom prodavaču u jednoj od knjižari New Yorka i njegovoj najnovijoj opsesiji – lijepoj studentici koja slučajno uđe baš u tu knjižaru. Čitatelj ubrzo doznaje da su opsesivno praćenje, lukave manipulacije, pa i ubojstva onih koji po njegovu mišljenju smetaju ostvarenju njegovih snova, zapravo njegov način života, uobičajeno ponašanje. S te je strane ovaj roman lako predvidiv i ne nudi previše neočekivanih obrata te bi stoga bilo pošteno reći da je taj dio priče mogao biti i bolje i uzbudljivije napisan. No ono što ovaj roman definitivno jest – to je trenutačno najbolji i lako dostupan lijek protiv ovisnosti o društvenim mrežama. I to je njegova najjača karakteristika.
Autorica, naime, do u najsitnije detalje otkriva koliko su ljudi današnjice ranjivi upravo zbog potrebe da svaki detalj svojih života podijele na društvenim mrežama, prvenstveno Facebooku. Naravno, bilo bi pretenciozno reći da baš svatko ovisan o profilu na društvenoj mreži i lajkovima koje tamo skuplja može postati meta luđaka, ali ova priča jednostavno tjera na razmišljanje o tome što se to promijenilo u glavama ljudi. Ako nam je normalno da uđemo u stan i za sobom zaključamo vrata, ako nam jeza krene niz kralježnicu kada moramo proći mračnom ulicom, zašto tako lako i najintimnije dijelove svog života nudimo drugima na pladnju?
Daleko je to od spoznaje da lopove tek nekoliko klikova mišem dijeli od informacije da nam je stan prazan, a mi na moru, jer na društvenim mrežama i znanima i neznanima nudimo mnogo toga vrednijeg od onog što nam mogu fizički ukrasti. I zato pravo pitanje glasi: kako smo tako lako pristali na nova pravila igre digitaliziranog svijeta? Cijena je zapravo previsoka, a ulozi u ovoj igri su ne samo naša privatnost već i cijeli život. Lako je predvidjeti da će vrlo skoro baš ta privatnost postati ono za čime žudimo, a što smo nepovratno izgubili uvjeravajući sebe (i druge) da smo bolji od svih ostalih.
