Glumac Ivica Pucar večeras će na sceni HNK u Varaždinu nastupiti u ulozi Stanleya Kowalskog u drami “Tramvaj zvan žudnja” Tennesseeja Williamsa. U ulozi Blanche DuBois nastupa Hana Hegedušić, Stella je Dora Fišter, a Mitch Ivan Glowatzky. Redateljica je ugledna koreografkinja i balerina europskog ranga Valentina Turcu kojoj je ovo prva kazališna režija, iako je surađivala na brojnim dramskim projektima. Izvođenje Williamsa u Varaždinu, zanimljivo, predložili su baš Hana Hegedušić i Pucar.
Odakle ideja o varaždinskom “Tramvaju zvanom žudnja”?
Mi smo nekako u srednjim glumačkim godinama, ista smo generacija. Htjeli smo vidjeti gdje smo kao glumci i zato smo predložili ovu dramu za izvođenje. Taj je komad s nama u Varaždinu htio raditi pokojni Georgij Paro, veliki redatelj koji je napravio cijeli koncept i čak smo bili počeli s probama. On nam je tijekom priprema puno pričao o komadu, Williamsu i Americi te o kontekstu u kojem je drama nastala. Za razliku od onog vremena, mi danas u izvedbi možemo otići puno dalje i to smo učinili.
On je to vrijeme i pratio iz prve ruke jer je radio i u Americi?
Apsolutno. Njegovo znanje i iskustvo bili su nevjerojatni.
A kako je nakon Parine smrti na redateljsko mjesto ‘uskočila’ Valentina Turcu?
Kada je Paro umro, i Hana i ja smo mislili da neće biti ništa od ovog projekta jer svi su redatelji koji nam se sviđaju i za koje smo mislili da mogu dobro napraviti Williamsa bili unaprijed zauzeti. Jednom je prilikom u varaždinski HNK došla Valentina Turcu kako bi vidjela kakvi su uvjeti za izvođenje njene koreografije “Smrt u Veneciji” koju je izveo Balet zagrebačkog HNK. Tada je naša intendantica Jasna Jakovljević pitala što mislimo o ideji da Valentina režira Williamsa. Kada smo pogledali njezinu “Smrt u Veneciji”, naravno da je odgovor bio pozitivan. Valentina Turcu je vrhunska umjetnica i rad s njom kao redateljicom bio je odlična ideja. Mislim da će nakon ove predstave publika vidjeti jedan novi dramski rukopis koji će ostaviti traga ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Jer Valentina Turcu može sve. Ona je bila vrhunska plesačica, sada je vrhunska koreografkinja, ali i vrhunska redateljica.
Moram pomalo banalno upitati je li vas Valentina Turcu natjerala i da plešete, dakle ima li plesa u predstavi?
Zapravo i nema. Ali mi smo u procesu rada s Valentinom puno razgovarali i o njezinoj karijeri i tako saznali što je sve radila kada je surađivala s Bejartom i prošla njegovu zahtjevnu audiciju i školu.
Kako ste se vi snašli u toj ulozi i imate li neke uzore za nju? Svi će uvijek rado spomenuti Marlona Branda iz poznate ekranizacije.
Naravno da je Marlon Brando bio genijalan, ali mislim da se ne treba time opterećivati. Naša je verzija “Tramvaja” zapravo suvremena i govori o današnjem vremenu i o nama u tom vremenu.
Čežnja je u ovoj predstavi pretvorena u žudnju. Zašto?
Pa mislili smo da je žudnja točnija riječ i da više odgovara ovom Williamsovu komadu. A čežnja je ionako dio žudnje.
Je li uloga Kowalskog vrhunac vaše dosadašnje glumačke karijere?
Ja sam do sada glumio dosta različite uloge od uloge Kowalskog pa mi je ova uloga sigurno bila veliki izazov. A hvala Bogu na radu s Valentinom Turcu, nekako sam pripremajući ovu ulogu kao glumac otišao jako daleko pa mi se čak čini da je Kowalski napisan za mene.
nije pucar kriv...on je kapacitet za vojnika švejka...kakav stanley kowalsky