Pionir postmodernističkog vizualnog teatra i jedan od najtraženijih umjetnika današnjice koji je u karijeri dugoj četiri desetljeća bio i performer, koreograf, slikar, kipar... predstavlja 13 portreta u Klovićevim dvorima u sklopu izložbe “HD portraits”. U Zagreb ga je na otvorenje izložbe doveo programski voditelj 5. Zagrebi!festivala Emil Matešić.
Bitna mu je simbolika
Wilson predstavlja video eseje slavnih osoba među kojima su Brad Pitt, Winona Ryder, Robert Downey Jr., Dita von Teese, Jeanne Moreau, Peter Stormare, Marianne Faithfull, princeza Caroline, Robin Wrightali te svjetski šampion u sumo hrvanju Byambajav Ulambayr te 12-godišnji Alexis Borschek, sin njemačke princeze Ingeborg von Schleiswig-Holstein..., Wilson osim običnih i slavnih ljudi voli prikazivati i životinje pa se u zagrebačkom postavu našlo mjesta i za snježnu sovu. Svaki rad smješten je u zaseban prostor i prati ga zasebna scenografija i glazba, a poneke krasi i recital – u prikazu Jeanne Moreau kao škotske kraljice Mary Wilson je odabrao glazbu Ludwiga van Beethovena, a prati je tekst iz drame koju čita sam Wilson a odnosi se na trenutke netom prije njezina smaknuća. Vrlo zanimljiv je i portret Wynone Rider kao svakog od odabranih modela/slavnih osoba ili životinja.
Radovi ne predstavljaju tek suvremeni duh klasičnog prikaza zanimljivih individualaca nego nadasve originalan rad umjetnika. Robert Wilson iznimno je cijenjen na američkoj umjetničkoj, ali i internacionalnoj sceni.
Poznat je po videoinstalacijama, kazališnim performansima, baletu, operi. Gotovo da i nema umjetničkog izraza u kojem se nije okušao i ostavio snažan pečat. Njegova djela čuvaju najprestižniji svjetski muzeji.
Umjetnički inkubator
– Primjenjujući svoju viziju uprizorene slike na medij videa, kao što to čini u svojoj seriji radova zajednički nazvanih HD Portraits, Wilson pretvara monitor u prijenosno kazalište koje nudi kinematografsku verziju nekoga bitnog trenutka u povijesti umjetnosti, povijesti kazališta ili povijesti same, gdje poznati glumac, plesač, pisac, hrvač ili neka druga slavna osoba zauzima mjesto izvorne povijesne ličnosti. Ovaj format skladno funkcionira s Wilsonovom uspostavljenom estetikom koja naglašava pojam “tableau vivanta” koji se polagano mijenja pred očima promatrača – istaknuo je Emil Matešić koji je i sam prije deset godina boravio u Wilsonovu Watermill Centreu, rezidenciji na Long Islandu. To je životni projekt Roberta Wilsona koji je uspio u namjeri da od 1992. svake godine okuplja umjetnike iz cijeloga svijeta kako bi sudjelovali na interdisciplinarnim radionicama usavršavanja i umjetničkog eksperimentiranja o kojem će u Zagrebu održati predavanje. Domaća publika moći će vidjeti i dokumentarac “Absolute Wilson” autorice Katarine Otto-Bernstein kako bi se dobio što zorniji uvid u impresivni rad tog svestranog umjetnika. Njegov interes za povijest umjetnosti blisko je povezan s osobnom poviješću. Učio je slikarstvo kod Georgea McNeila, apstraktnog ekspresionista s interesom za modernistički ples, glazbu i arhitekturu još 1963. Studirao je arhitekturu i umjetnost na Institutu Pratt. Postupno je integrirao sve strasti u svoju viziju raskošnih kazališnih produkcija, nakon čega uključuje i video, a od 70-ih izrađuje videoportrete. Izložba “HD Portraits” obišla je svijet.
Ma nema do Ivana Lackovića Kroate.To je umjetnost, a ne ovo nešto fensi šmensi.