Od pet objavljenih romana, najveći uspjeh američka spisateljica Karen Dionne ostvarila je psihološkim trilerom “Kći kralja močvare”. Uzbudljiv roman objavila je zagrebačka Sonatina u prijevodu Nevene Erak Camaj i pod uredničkom paskom Silvije Sinković.
“Kći kralja močvare” koja se nazivom, a djelomično i simbolikom i atmosferom, oslanja na istoimenu pripovijetku Hansa Christiana Andersena, u Americi je postala bestseler, a izborila je i put do brojnih prijevoda na strane jezike. Radnju romana autorica je smjestila na američko-kanadsku granicu, u teško dostupno i pusto močvarno područje michiganskog Gornjeg poluotoka, idealno za samotnjake i samotnjačke živote. Pripovjedačica knjige je Helen Pelletier, žena nevjerojatne sudbine. Rođena je u zatočeništvu u osamljenoj kolibi gdje je njezin agresivni otac kojem ne zna ni točno ime zatočio njezinu majku, prisilivši je na potpuno ropstvo, ali i na rođenje djeteta. Mala Helen odrasta u potpunoj izolaciji. Preplašenu i introvertiranu majku donekle i prezire, a oca idealizira jer je moćan lovac, odlično se snalazi u prirodi i nesebično je upoznaje s indijanskim običajima. Helen čak postaje svojevrsni očev dvojnik. Iako je otac surovo kažnjava, njezino oduševljenje njime ne splašnjava. Dapače, kao da buja iz dana u dan. Autorica nas u svoj naturalistički napisan triler uvodi opisujući odraslu Helen koja ima uhodan brak, dobrog muža i dvije djevojčice.
Od mladenačkih trauma na njoj su fizički ostale vidljive samo tetovaže koje uglavnom skriva. Psihološke je probleme potisnula, koliko je to bilo moguće. Iako je promijenila identitet i izgled, nije se daleko odmaknula od močvare u kojoj je živjela zatočena s majkom. Čak je novi dom savila na zemljištu očevih roditelja, kao da nije htjela prekinuti sve veze s biološkim roditeljem koji je, nakon što je s majkom pobjegla iz zatočeničke kolibe, završio u zatvoru, osuđen ne samo za kidnapiranje i maltretiranje tinejdžerice, nego i za ubojstvo lokalnog muškarca koji je slučajno nabasao na njihovo tajanstveno sklonište. No, od supruga brižno čuva svoju mučnu tajnu iz djetinjstva pa gotovo nitko ne zna da je upravo ona “kći kralja močvare”, kako su je nazivali tamošnji mediji pišući o muškarcu koji je oteo maloljetnicu držeći je godinama u svom vlasništvu daleko od civilizacije. U trenutku kada Helen Pelettier sazna da je otac pobjegao iz strogog zatvora, ubivši pri tome dva čuvara, te da vjerojatno kreće u osvetnički pohod kako bi joj se osvetio za izdaju, u njoj se bude prirodni nagoni koje je baš uz očevu pomoć razvijala do svog tinejdžerstva. I tako postaje lovac na oca, kako ne bi postala očeva lovina. Pri tome želi obraniti obitelj, i to pod svaku cijenu jer je svjesna činjenice da će se otac obrušiti baš na tu točku na koju je najosjetljivija. U velikom finalu ovog romana koji se iznimno minuciozno bavi prirodom, otac i kći suočavaju se i bore na život i smrt. No, i u tom trenutku Helen ima dvojake osjećaje prema ocu jer ga istovremeno i mrzi i voli te na neki čudan način čak i simpatizira, želeći mu dati šansu. Jer upravo ju je taj okrutni čovjek, pravo oličenje ljudskog zla, naučio loviti jelene i vukove, hodati močvarnim tlom, zacjeljivati rane prirodnim sastojcima, ploviti kanuom po brzacima, izbjegavati močvarne zamke.
Baš ju je taj daleki, nepristupačni muškarac koji gotovo nikada nije pokazivao emocije naučio kako preživjeti u uvjetima koji su daleko od idealnih i suprotstaviti se vlastitim strahovima i ograničenjima. “Kći kralja močvare” stoga nije uobičajeni triler o borbi dobrih i zlih junaka zbog profita ili prestiža, nego dramatična studija o odnosima dominantnog i nevjerojatno sadističkog oca i samosvjesne mlade žene koju je baš otac naučio kako se može obraniti od nasilnika i od opasnosti, bilo onih koje prijete od čovjeka ili onih koje prijete od prirode. Upravo na toj temeljnoj kontradikciji Karen Dionne gradi svoj roman pa pred čitatelja postavlja naoko jednostavno pitanje: može li kći ubiti oca kako bi zaštitila svoju obitelj? Ili su joj emocije prema ocu ipak presnažne, bez obzira na krajnju bizarnost njihova duboko neprirodnog odnosa koji je sve samo ne normalan i uobičajen?
