Nakon duge pauze od sedam godina, japanski maestro Kazushi Ono koji je kao tridesetogodišnjak 1990. postao šef dirigent Zagrebačke filharmonije vratio se svom orkestru barem za jedan pretplatnički koncert i to na svoj rođendan.
U bijeloj oktavi Ono je sa nekdašnjim orkestrom izvodio djela Berlioza i Prokofjeva te očekivano oduševio i publiku i orkestar.
U Zagrebu je Ono od 1990. do 1996. imao zvjezdani status. Svoj veliki talent dokazao je i kasnijim angažmanima, direktorskim mjestima u Karlsruheu, napose u Bruxellesu u La Monnaieu, te sadašnjim mjestom šefa dirigenta Opere u Lyonu. Dovoljno je reći da Ono dirigira u Metropolitanu i Scali, festivalima kao što su onaj u Glyndebournu ili Aix en Provanceu. Stoga bi za Zagrebačku filharmoniju bilo sjajno kada bi dirigenta takvog kalibra u svojom sezoni imala barem dva puta, možda i sa nekom opernom izvedbom, jer je u sjećanju još Onova interpretacija Straussove „Salome“ sa Dunjom Vejzović u naslovnoj ulozi.
Za povratak zagrebačkoj publici Ono je izabrao uvertiru Rimski karneval Hectorea Berlioza te tri scene iz simfoniije Romeo i Julija istog skladatelja. U drugom dijelu izveo je Petu simfoniju B-duru Sergeja Prokofjeva, ruskog skladatelja kojeg posebno voli pa je i za prvu svoju produkciju u Operi u Lyonu izabrao Prokofjevljevu operu „Kockar“.
Dirigirajući koncentriranim orkestrom Zagrebačke filharmonije koji je nastupio u impresivnom sastavu Ono je ponovno pokazao koliko mu je puno stalo do glazbene temeljitosti, a malo do isprazne i nametljive dirigentske geste.
Bila je to večer za glazbene sladokusce kakvih u Zagrebu ima više nego dovoljno.
