Najpopularnija streaming platforma Netflix najavila je ekranizaciju “Lažljivog života odraslih” talijanske spisateljice Elene Ferrante. Zaista ne čudi što je Netflix brže-bolje otkupio prava za seriju po romanu izdanom u Italiji u studenom prošle godine, a čiji je prijevod na čak dvadeset i pet jezika najavljen tek za ovaj rujan. Razlog tome je zasigurno i nevjerojatno uspješna serija u produkciji HBO-a, nastala prema “Napuljskoj tetralogiji” te autorice, čiji je prvi nastavak “Genijalna prijateljica” iz 2011. godine postao prava književna senzacija. Mnogi njenu sagu koja istražuje dubine ženskog prijateljstva smatraju pravim remek-djelom suvremene književnosti, a New York Times Elenu Ferrante zbog toga je 2016. godine proglasio i jednom od 100 najutjecajnijih osoba na svijetu.
Ono što djela Elene Ferrante, uz nesumnjivu literarnu vrijednost, čini još zanimljivijim jest i misterij koji okružuje tu spisateljicu. Naime, Elena Ferrante – ne postoji. To ime pseudonim je nepoznate talijanske autorice (ili autora), koja svoj identitet već godinama, od izlaska prve knjige 1992. godine, čuva kao zmija noge. Ferrante je zapažen uspjeh u Italiji postigla već svojim prvijencem “Mučna ljubav”, a od tada brojni novinari i entuzijasti daju sve od sebe da otkriju tko stoji iza pseudonima. I dok neki smatraju da je skrivanje identiteta gnjusna laž i prijevara čitatelja, sama Ferrante tvrdi da jednom kada je knjiga napisana – ne treba autora. U književnim krugovima taj je princip dobro poznat još od teksta Rolanda Barthesa “Smrt autora” iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, a koji, pojednostavljeno, tvrdi da u književni tekst značenje ne upisuje autor, već čitatelj. “Smrću autora, rađa se čitatelj”, kaže Barthes. No, kao što smo već spomenuli, to čitatelje i istraživače nije spriječilo u ponekad i gotovo maničnoj potrazi za “pravim” imenom i identitetom Elene Ferrante, tražeći u njemu ključ njenih romana. Tko je zapravo ona zna samo njen talijanski izdavač, kuća E/O, a njen pseudonim suptilni je hommage Elsi Morante, još jednoj velikoj talijanskoj spisateljici i autorici poznatog romana o odrastanju “Arturov otok”. A iako Ferrante rijetko daje intervjue, iz njenih su pažljivih odgovora neki pokušali izvući što više informacija i stvorili nebrojene teorije.
Književni kritičar James Wood tako je analizirao memoarsku zbirku “Fragmenti” koju je Ferrante izdala 2003. godine. Svoje je pronalaske objavio u The New Yorkeru, zaključivši da je Ferrante odrasla u Napulju, neko vrijeme živjela izvan Italije te da se vjerojatno bavila klasičnom filologijom. “Referira se i na majčinstvo te bi se dalo zaključiti da je udana”, pisao je Wood. Profesor sa Sveučilišta u Pisi Marco Santagata otišao je u svom istraživanju i korak dalje. Svoju teoriju objavio je 2016. godine, a proveo je filološku analizu njena pisanja te detaljno proučavao opise grada Pise i talijanske političke situacije u njenim knjigama. Zaključio je potom da je Ferrante zapravo napuljska profesorica Marcella Marmo. Međutim, i Marmo i izdavačka kuća E/O opovrgnuli su njegova nagađanja – ali tko zna, vjerojatno bi isto učinili i da je pogodio. Iste godine kao i Santagata, svoje je istraživanje objavio i novinar Claudio Gatti – za kojeg neki smatraju da je u svojim pokušajima ipak prevršio mjeru. Gatti je, naime, pratio trag novca, točnije tantijema i honorara koje su isplaćivali iz Ferranteine izdavačke kuće i svijetu objavio da je ona zapravo prevoditeljica Anita Raja. Gattija su zatim zasuli kritikama smatrajući njegovu istragu grubim zadiranjem u privatnost spisateljice koja je željela ostati anonimna upravo kako bi izbjegla ovakvu vrstu pozornosti. Na sve to Gatti je jednostavno odgovorio: “To je moj posao i tako zarađujem plaću. Njeni čitatelji imaju pravo znati tko je ona budući da su je upravo oni pretvorili u zvijezdu.”
Njegova je teorija ipak zaintrigirala mnoge, a skupina istraživača sa Sveučilišta u Padovi provela je i računalnu usporedbu romana četrdeset talijanskih pisaca – oni su pak zaključili da je autor zapravo Rajin suprug, novinar i pisac Domenico Starnone. To bi zaista bilo šokantno budući da Ferrante svoju književnu slavu umnogome duguje iznimnim opisima žena, ženskih odnosa i psihe – no nagađanja o svom rodu Ferrante pripisuje predrasudama o ženama književnicama. Na kraju krajeva – jesu li njen “pravi” rod i ime zaista bitni? Neke su stvari zanimljivije obavijene velom tajne.
