Kakvu moć ima glazba? Kako postiže zajedništvo među ljudima? Tim se pitanjima, između ostalog, bavi predstava “Kao na nebu”, koju u Gavelli režira Rene Medvešek i čija je premijera u petak 25. ožujka. U središtu priče je Daniel, slavni dirigent koji se vraća u svoje rodno mjesto i ondje, slučajno prolazeći kraj crkve, postaje dirigent crkvenog zbora. Kroz priču o stvaranju pravog zbora prelamaju se mnoge sudbine i karakteri.... Ako vam je priča poznata, tada ste gledali veliki švedski kinohit “Kao na nebu” Kaya Pollaka po kojem je nastala ta predstava, za koju je Rene Medvešek, uz Dubravka Mihanovića, i autor adaptacije.
Svima koji su gledali film ova uputa ne treba, ali što je to tako čarobno privlačno u priči o dirigentu i “običnom” zboru?
– U njoj je na spretan način obrađena tema glasa i pjevanja kao odraza ljudske duše. Autor ju je obradio na način pristupačan široj publici, ali je uspio zaobići pretjerano pojednostavljivanje odnosa. Nastao je zanimljiv koloplet podjednako zastupljenih likova koji, razvijajući se kao osobe i kao zajednica, svjedoče o tome koliko predano bavljenje glazbom povezano sa sviješću i prisutnosti i na koji način praktično bavljenje umjetnošću – u ovom slučaju pjevanjem – doista može utjecati na naš doživljaj svijeta i pomoći nam da iscijelimo traume ili se oslobodimo predrasuda.
Je li činjenica da film postoji prednost pri radu kazališne predstave ili otegotna okolnost?
– S obzirom na scenski bitno drukčije uvjetovane prostorne odnose, moralo se dobrim dijelom ozbiljno dramaturški intervenirati u pripovjedno tkivo i moram priznati da se, osim na samome početku proba, filma kao predloška i nisam često prisjećao pri radu. Pokušali smo svoj razlog igranja naći u specifičnostima kazališnog pripovijedanja, tako da je najviše traga ostavio onaj dobar dojam koji je ostavilo prvo gledanje i koji je neprekidno davao vjetar u leđa, vjeru da je doista riječ o priči za koju se vrijedi potruditi.
Ozren Grabarić se nakon “Maestra” sam nametnuo za glavnu mušku ulogu, ali po kojem ste ključu izabrali ostale junake?
– Nije za Ozrenovu ulogu razlog samo “Maestro”, iako moram pošteno priznati da ga u tom TV showu nisam gledao. Puno je važnije to što je riječ o ulozi koja je zanimljiv izazov za daljnji razvoj njegove snažne i već afirmirane glumačke osobnosti. U ostalim ulogama pokušao sam okupiti što bolju ekipu glumaca koji će na najtočniji mogući način svojom igrom, ali i izgledom, iznijeti zadane situacije i odnose. Mislim da sam uspio, jer podjela je, zna se, u kazalištu velik i važan dio posla.
Kakvu ćemo glazbu slušati u predstavi?
– Uglavnom zborske pjesme, dijelom duhovne jer je riječ o crkvenom zboru, no budući da ga, kao i svaki zbor, čine samo ljudi, naravno i svjetovne. Uz glumce će u predstavi nastupati i pjevači Komornog zbora Muzičke akademije i Capelle Odak, koje inače vodi profesorica Jasenka Ostojić s Muzičke akademije, ali s nama su i članovi studentskog zbora Sv. Lucije koji okuplja studente švedskog jezika s Filozofskog fakulteta. U predstavi je vodstvo zbora prepušteno Matiji Antoliću, mladome glazbeniku s kojim sam već uspješno surađivao.
Nakon duljeg vremena, vratili ste se glumi, u odličnoj ulozi u “Čarobnom brijegu” ZKM-a, ali vidim da strast za režijom ne popušta. Što će prevagnuti?
– Kazalište kao takvo, u svakome obliku! Sve ostalo pitanje je trenutka i budućih potencijalnih izazova. Privlačila me pomisao povratka na scenu, no nije mi jednostavno koordinirati organizacijski raznorodne obveze koje uključuju i redoviti rad na ADU. No, igra u kazalištu me u svakom obliku pokreće, raduje i ispunjava, nalazio se s ove ili one strane rampe. Tako da sam za sve otvoren, iako ne vjerujem da bih se više mogao uključiti u redovite programske rasporede kao glumac nekog ansambla.
