S posljednja dva albuma “Only By The Night” i “Come Around Sundown“ američki bend “Kings Of Leon” postao je veliki arenski i festivalski izvođač, na račun potpunog odbacivanja njihove originalne publike koju su privukli svojim korijenskim južnjačkim rockom. Nekoliko godina glumili su kombinaciju “Coldplaya” i “U2” i kada se već činilo da su vjerojatno zauvijek izgubili svoju iskonsku rockersku vjerodostojnost i autoritet, novim, šestim albumom “Mechanical Bull” vratili su se na točku gdje su stali s trećim, najboljim albumom “Because Of The Times” (2007.). “Mechanical Bull” koketira s masovnošću i dalje, ali puno ukusnije i sofisticiranije nego u slučaju “Use Somebody” i sličnih pjesmuljaka. Album otvara sjajna “Supersoaker” koji pomireno sadrži obje komponente benda (hitoidnu i avangardnu), a slična je i situacija s “Wait For Me” i nekim drugim pjesmama. No uz njih postoje pjesme poput čvrste rokerice “Don’t Matter”, “Family Tree” i drugih koje potvrđuju da obećanja benda o povratku svojim korijenima nisu puste priče. Sigurno najbolji album od 2007., a koliko će bend ostati u toj fazi – to nije nešto na što bi se bilo uputno kladiti.
Ocjena: 4/5
