Jedne olujne ljetne noći dokono društvance u namjeri da razbije dosadu odluči otvoriti mali interni natječaj za kratku priču. Propozicije su bile jednostavne. Natjecatelj je u vrijeme trajanja jednog školskog sata morao napisati priču na jednom listu papira koristeći po potrebi obje stranice. Uredno presavijene papire s potpisom autora natjecatelji su odlagali u plitku keramičku ukrasnu zdjelu što se nalazila na staklenom stolu u separiranom dijelu hotelskog hola.
Nagrada za najbolju priču bila je slamnati šešir po izboru laureata. Autori priča bili su studenti elektrotehnike, četiri djevojke i dva mladića. Nakon završene druge godine studija dogovorili su se zajedno provesti petnaest dana odmora u povoljnom aranžmanu jednog privatnog hotela, a sve to zahvaljujući jednoj od djevojaka kojoj je vlasnik hotela bio bliski rođak. Natjecatelji su abecednim redom utvrdili raspored te nasumce uzimali priče i počelo je čitanje rukopisa.
Priča studenta K. M. dospjela je najljepšoj djevojci. Autor teksta prema njoj je otprije gajio skrivene simpatije. Iako su se na fakultetu često viđali, K. M. nikada nije smogao hrabrosti da joj otkrije svoje osjećaje. Sad kad su se našli u istom hotelu, K. M. je istodobno spopalo i zadovoljstvo i strah. Za razliku od ostalih pročitanih priča nezanimljivih sadržaja s isforsiranim humorom, priča K. M. bila je neočekivano ozbiljna. Govorila je o neostvarenoj ljubavi, razočaranju i osveti jednog zaljubljenog mladića.
Gusto ispisane rečenice čitkog rukopisa štampanih slova lijepa je studentica čitala bez napora. To je doprinijelo dojmu kod slušatelja o uvjerljivosti i zanimljivosti priče. U dijelu teksta u kojem K. M. opisuje djevojku, u koju je njegov junak zaljubljen, čitateljica je vidno promijenila izraz lica. Osjetila se i promjena u tonu njezina glasa. Lik iz priče pretvarao se da spava u hladu šumice pored mora i krišom gledao svoju simpatiju dok je skidala mokri kupaći kostim presvlačeći se iza stabla jedne pinije. K. M. je detaljno opisao njezine jedre grudi. Opisao je madež koji se nalazio iznad bradavice desne dojke.
Čitateljica je nakratko zaustavila čitanje da bi se nakašljala. Bila je to uvjerljiva izlika za namjeran prekid čitanja kako bi strelovito pogledala u K. M. On je sjedio mirno, neprimjetno se opirući leđima o naslon fotelje. Ispričavši se, studentica je nastavila čitati. Kraj priče bio je neočekivan. Kako je djevojka iz priče grubo odbila zaljubljenog mladića, u njemu je buknula nezaustavljiva potreba za osvetom. U posljednjem pasusu K. M. je opisao samoubojstvo zaljubljenoga.
Bacio se s balkona svoje hotelske sobe i pao na stol restoranske terase za kojim je sa svojim odabranikom ručala njegova nesuđena ljubav. Mladić je ovim samoubilačkim činom želio da ga djevojka pamti za cijeli život. Posebno je bio dojmljiv opis mrtvog tijela na polomljenom stolu među krhotinama tanjura i čaša, razbacanog escajga, prolivenog vina i hrane pomiješane s krvlju unesrećenog. Priča o tragično zaljubljenom proglašena je najboljom. K .M. je dobio pohvale za svoj neotkriveni dar. Zahvalio je za nagradu i predložio da novac za šešir potroše na osvježavajuća pića. U kasnim noćnim satima društvo se rastalo.
Djevojka koja je čitala priču imala je potrebu da svojoj prijateljici s kojom je dijelila sobu kaže o svojoj sumnji. Pitala se je li je K. M. za njihova zajedničkog kupanja u moru negdje krišom promatrao dok je presvlačila kupaći kostim, ili je posrijedi samo još jedan dokaz o nevjerojatnoj slučajnosti. Studentica je na desnoj dojci iznad bradavice imala također madež kao djevojka iz priče. Prijateljica ju je uvjeravala da je K. M. odviše pristojan mladić da bi u društvu poznatih iskazivao voajersku nastranost.
Sutradan ujutro nakon olujne noći sve je bilo mirno. U mirišljavu ambijentu mediteranskog bilja, pod bistrim plavetnilom neba, na terasi hotela opisanoj u priči K. M. društvo mladih studenata bezbrižno je doručkovalo. Amaterska književna zabava bila je brzo zaboravljena.
Dane su provodili kupajući se na obližnjem šumovitom otočiću. Kako je vrijeme odmora odmicalo, povremeno se znala osjetiti neka posebna napetost u odnosu lijepe studentice prema K. M. Ono što je prethodnih dana djevojka prihvaćala s prijateljskom zahvalnošću, da joj K. M. pomaže dok se penje iz mora u čamac podupirući je za bokove i bedra, sada je vješto izbjegavala. K. M. je osjećao da u djevojci izaziva antipatiju. Jedne je večeri odbila njegov poziv za ples. Razočaranje je doživio kad je vidio da djevojka jedne noći u kasne sate ulazi u sobu njegova prijatelja. Bio je uvjeren da ga počinje namjerno izazivati i ponižavati.
Posljednja tri dana odmora K. M. se neočekivano promijenio u ponašanju. U svim je prilikama izražavao veliko raspoloženje. Ironično je ismijavao lik iz svoje priče govoreći da je opisao tipičnog slabića. S visoka, podsmjehujući se i pogledavajući djevojku, govorio je: “Zbog ljubavi ne vrijedi gubiti glavu. To je besmislena žrtva koju izaziva slijepa strast”. Zabavljao je društvo svojim neobičnim komentarima i bizarnim mislima. Ronjenje u moru smatrao je kratkotrajnim boravkom u tekućoj modroj utrobi smrti. Na iznenađenje K. M., djevojka je prema njemu pokazivala znake simpatije. Nekoliko je puta izlazila s njim na hotelski plesni podij. Bio je ispunjen radošću i zanosom.
Posljednje noći odmora, na vrhuncu zabave, lijepa je studentica zagrlivši svog prijatelja iz društva i najavivši ga kao budućeg supruga, pozvala K. M. da im bude vjenčani kum. S kiselim izrazom lica i grčem u želucu prihvatio je poziv poljubivši nasmiješeni sretni par. Društvo se veselilo pijući i pjevušeći uz hotelsku glazbu. K. M. je otišao u sobu po novu kutiju cigareta. Soba se nalazila na prvom katu iznad restoranske terase. Dugo se zadržao. Društvo je mislilo da je omamljen vinom legao i zaspao. Odjednom se hotelskom terasom začu prodoran zvuk lomljave uz zaglušujuću vrisku.
Šokirani prijatelji i zaprepašteni gosti bili su zgranuti stravičnim prizorom. K. M. se bacio s balkona na lijepu studenticu na mjestu je usmrtivši. Namjera da istodobno i sebi oduzme život nije uspjela. Dugo se oporavljao od teških ozljeda. Ostatak kratkog života proveo je u zatvorskoj bolnici za duševno poremećene kažnjenike. Prijatelj ga je posjetio nekoliko puta. K. M. ga nije prepoznao. Gledao je u prazno.
Kada bi govorio, ponavljao bi istu rečenicu: “Ronio sam prema dnu morske dubine. Želio sam dohvatiti sedefastu dojku s madežom iznad bradavice”.
