Točno u podne, ispred zagrebačkog HNK, Siniša Labrović započeo je svoj najnoviji performans, točnije, nagradni kviz nazvan “Pronađi Srpkinju!”. Zadatak je bio jednostavan: natjecatelj ulazi u crnu kutiju u kojoj se nalaze dvije djevojke, svaka sa školskom pločom u rukama, i zatim mora pogoditi koja je od njih dviju Srpkinja. Kada natjecatelj da svoj konačan odgovor, djevojke okreću ploče i otkrivaju natpise “Hrvatica” i “Srpkinja”, a ako je odgovor bio točan, sretni je natjecatelj bogatiji za 20 kuna.
Srpkinja nije bila zgodnija
- Već tridesetak godina, a i više, jedan je od glavnih društvenih sportova utvrđivanje tko je Hrvat, a tko Srbin i slično. Ovim smo, vezano uz ovu novu razinu histerije s Pupovcem i Srpskim narodnim vijećem, općenitu političku situaciju i predsjedničke izbore htjeli utvrditi imaju li Hrvati (ili tko god se pridružio natjecanju) više taj instinkt u sebi da prepoznaju nešto što se nama amaterima možda čini neutvrdivo, razliku između Hrvatice i Srpkinje. Možemo uključiti sva čula i primijeniti sve što znamo, ali Srbi koriste svoje sposobnosti mimikrije, pa se tako skrivaju - ispričao nam je Labrović, u čijem je nagradnom fondu bilo oko tisuću kuna.
Srpkinje, a ne Srbe, odabrao je, kaže, zato što djevojke evolucijski prizivaju mekoću i blagost, pa nam je izbor zato možda teži.
- Ući unutra, natjecati se za 20 kuna, odrediti se u ovoj situaciji vuče neke druge primjere identifikacija iz povijesti, kada su ljudi samo za to što su određene vjere ili nacionalnosti, na temelju prosuđivanja drugih, platili velike cijene - dodao je.
Pred zgradom HNK okupio se povelik broj uzbuđenih i dobro raspoloženih ljudi, uz prisutnost neobično velikog broja snaga reda i mira, a saznajemo da ih se do kraja nagradnog kviza natjecalo osamdesetak. Postariji gospodin koji je prvi nanjušio Srpkinju i osvojio 20 kuna, ponosno je po izlasku izjavio: “Imam ja taj instinkt”! Jedan od ne toliko sretnih natjecatelja bio je pak vidno razočaran.
- Ne znam zašto, ali birao sam privlačniju curu. Mislio sam se da će se Srpkinja na taj način prikriti, ali nisam pogodio. Žao mi je što nemam taj instinkt. Kad bi se neki režim opet pojavio, ne bi mogli oni sa mnom ništa - čak ni Ministarstvo kulture ne bi bilo od bogzna kakve pomoći - utučeno je izjavio. Razgovarali smo potom i s trojicom mladića od kojih se samo jedan iskazao u razotkrivanju Srpkinje.
Namještaljka ili namjera
- Realno mislim da je namješteno, imali smo sistem da jedan kaže desno, a drugi lijevo i očito su zamijenile ploče - rekla su nam prva dvojica, dok je treći ipak pošteno zaradio svoj novac.
- Samo sam došao, pogledao, pomislio - ona izgleda k’o Srpkinja i pogodio - iznio nam je svoje iskustvo oduševljeni mladić mašući dvadeseticom. Na koncu je otprilike polovica natjecatelja uspjela pogoditi, a i sam je Labrović kasnije priznao da je i on pogriješio. Jesu li na koncu djevojke zamjenjivale ploče ili ne, ostat će nam misterija, no poznavajući Labrovićev lik i djelo, možda je u tome i bila poanta: razlika nema i bolje bi bilo da nam nacionalni sport ostane nogomet, umjesto prepoznavanje Srpkinja na dalj.
ovaj quasi "umjetnik" (ustvari teški siromašak duhom i maštom!) nije uspio ništa zaraditi u berlinu pranjem javnih wc-a, pa se opet vrnuo u zagreb, jer tu je lova, mada na kapaljku, ipak sigurna. i sad je to senzacija među uličnim mediokritetima! da je objesio na prsa ploču s natpisom "tko je ovaj tenkre?" nije trebao davati nikakvu nagradu - svi bi od prve pogodili! ili da je obrnuto pitao "pronađi hrvaticu!" to ne bi nikoga valjda zanimalo. u modi su srbenke, porodice zečeva, diane budisavljevićke, pupavci i sl. dakle, sve ono što provocira hrvate i hrvatice...