Selekcija animiranih radova na svakim je Danima hrvatskog filma jedna od najiščekivanijih – zbog naše slavne prošlosti, ali i zato što bismo svake godine dobili neki značajniji iskorak. Ove godine, međutim, taj iskorak izostaje. Ima zanimljivih filmova poput “Gulivera” Zdenka Bašića, “Pravi anđeo” Stjepana Mihaljevića, “Nespavanje ne ubija” Marka Meštrovića, “Moj put” Veljka Popovića, “Miramare” Michaelle Muller, ponuda je stilski vrlo raznolika, likvidnost često vrlo zanimljiva, ali prevladavaju ili scenaristički banalni filmovi koji djeluju kao pokretne novinske karikature ili pretjerani hermetični ekshibicionizam.
Dobar kontinuitet
– Gledano iz dugoročnije perspektive, imamo svaki razlog biti vrlo zadovoljni i ovogodišnjom produkcijom: proizvodnja animiranog filma upozorava na kontinuitet rasta, što je jasna indikacija novog života animacije u Hrvatskoj – kaže filmolog Hrvoje Turković, selektor u kategoriji animiranog filma. – Postojan je priljev novih animatora s animacijskom radoznalošću, prisutni su vrlo različiti likovno-animacijski stilovi i njih se radoznalo iskušava. No, ono može razočarati i nije toliko nedostatak “uočljivog iskoraka”, koliko neka provlačna, uporno opsjedajuća ograničenja koja imaju i ponajbolji. Prevelik se broj filmova temelji na naivnoj ideji i simplicističkim razradama koje ni poneka spektakularna likovnost i animacijska vještina ne mogu “vaditi”.
Nasuprot takvim filmovima, radovi ambicioznijih bizarnih metaforičkih sadržaja imaju druge probleme:
– Oni ne umiju postići ukupnu koherenciju, suvislost cjeline filma, pa im fragmentarnu sugestivnost ne prati prikladna ukupna dojmljivost – kaže Turković. – Dijelom je to krivnja na nedomišljenoj scenarijskoj razradi, dijelom na nedovoljnoj vještini u montažnom strukturiranju naracije – osjeti se da mnogi autori, likovnjaci podrijetlom, nemaju prikladnog filmskog iskustva u tome.
Vinko Brešan, direktor Zagreb filma, ističe zadovoljstvo nekim činjenicama:
– Kao producent nemam pravo ocjenjivati stanje osim činjenicama. Dva će biti prikazana na Animafestu i dva u Annecyju (Popović, Meštrović), na najvažnijem festivalu u svijetu (Popović, Meštrović). Imamo li pravo biti zadovoljni kvalitetom, e to je već drugo pitanje.
Najveći, najotvoreniji
Brešan također ističe najvećim problem scenarija:
– Čini mi se da bismo se morali koncentrirati na scenarije nakon što su već odobrena sredstva za snimanje. To zna biti vrlo delikatno jer je hrvatska kinematografija autorska, a autor mora potpuno stajati iza svog djela i sam odlučivati koliko će prihvaćati sugestije sa strane. Moje je iskustvo da sugestije sa strane najbolje prihvaćaju dosad najuspješniji autori. Što je autor veći, to lakše prihvaća sugestije.
