Treba pošteno priznati: u klasičnom ljubavnom romanu iznenađenja nema. Na samom početku jasan je kraj, koji mora biti sretan i njih dvoje zauvijek ostaju zajedno. I uopće nije važno je li Ona zaljubljena u vampira, a nečiste misli gaji i spram vukodlaka, ili si je neka druga Ona dala u zadatak da promijeni (ozbiljno bolesnog) sadista koji će je odvesti pred oltar, te mu izrodi dječicu, a u svakom svijetu izvan ljubavnog romana njezinu bi izabraniku mjesto bilo u zatvoru.
Dakle u čemu je onda tajna? Zašto žene i dalje čitaju i vole ljubavne romane? Sociolozi i psiholozi odavno su rekli svoje: treba nam taj odmak od stvarnosti, trebaju nam bajke slične onima iz djetinjstva uz koje smo odrastale, a koje su počinjale s: “Negdje daleko, iza sedam gora i sedam mora...”, te završavale: “I živjeli su sretno do kraja života”. Baš kao što muškarcima trebaju snovi o Ferrariju koji nikada neće voziti, tako ženama treba san da ‘onaj pravi’ ipak postoji.
No, ako na stranu stavimo omjere erotike koja je danas naoko prijeko potrebna velikim hitovima u ovom žanru, najjednostavnije ih je podijeliti u dvije osnovne kategorije, na dobre i bljutave ljubavne romane. Ovi prvi ne vrijeđaju inteligenciju čitateljica, a ovi drugi su toliko predvidljivi i klišejizirani da nisu vrijedni papira na kojem su otisnuti, baš kao ni vremena potrebnog da se stigne od korica do korica. Na sreću, “Luda mala stvar” Tracy Brogan (Stilus, urednik George Alessandro Laidlaw, prijevod Davor Lerinc) spada u prvu kategoriju.
Ne samo da je roman napisan vješto, s dobrim likovima uz čije se dogodovštine čitatelj lako zabavi, već unatoč sretnom kraju nudi obilje stvarnih scena iz života svake moderne žene, i jednostavno mu je lako vjerovati. Ta stvarnost ne ubija romantičnu priču, već joj daje prijeko potrebnu utemeljenost u vremenu i prostoru. Autorica je usput i duhovita na račun svoje glavne junakinje i nekako se može pretpostaviti da se zna nasmijati i na svoj račun. I da, cijela se priča događa na plaži. Dakle, idealno kolovoško štivo.
