U utorak, 20. studenog u 19 sati u Galeriji ULUPUH, otvoriti će se mala retrospektivna izložba Josipa Cmroka, keramičara, kipara i oblikovatelja nakita, vrsnog pedagoga, dugogodišnjeg člana ULUPUH-ove Sekcije za keramiku, porculan i staklo.
Autorica i kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout.
„Josip Cmrok (Zagreb, 3. srpnja 1932. – Zagreb, 1. listopada 2012.) bio je svestrani umjetnik i pedagog. Unatoč tome što ga se smatra ponajviše klasičnim autorom, njegovo stvaralaštvo izaziva pozornost neobičnom raznolikošću izričaja, koja se kreće od realizma i čiste figuracije, preko sintetičnosti, do picassovske kubo-apstrakcije; od lirskih do karikaturalnih elemenata; od organskih do konstruktivnih usmjerenja. Kao umjetnička osobnost uvijek je znao intrigirati specifičnom dvojnošću suprotstavljenih karakteristika svoje ličnosti, što je, zajedno s izvrsnim školovanjem i izvanrednim iskustvom u konačnici rezultiralo nemalo zanimljivim opusom. U svom dugom, plodonosnom stvaralaštvu ponajviše se posvetio kiparstvu i keramici, čije su mu odlične temelje dali neki od naših najeminentnijih umjetnika kod kojih se školovao: Blanka Dužanec, Fran Kršinić i Vanja Radauš. Kod Blanke Dužanec Cmrok je dobio u svoje vrijeme jednu od najkvalitetnijih umjetničko-tehnoloških poduka iz keramike, što je kasnije bio osnov njegova izražavanja u tom mediju: izbrušeni metje, te osjećaj za živi koloristički oslik keramičkih predmeta – tanjura, vaza, ploča, zdjela, svijećnjaka..., na čijoj površini je docnije, za cijelog svog umjetničkog života, pričao zanimljive priče. Izvor inspiracije za njih bio je raznolik : daleka povijest, egzotični narodi, domaća folkloristika, mitovi, legende, narodni običaji, simboli, znakovi. Štapićasti ili picassovski plesači i svirači, sljubljeni ženski likovi, pijevci, klauni i harlekini, te znakovi glagoljice, često korišteni u ovom njegovom keramičarsko-slikarskom segmentu opusa, postali su vremenom i njegova „autorska oznaka“. U kiparskom dijelu opusa, pak, od svojih profesora Cmrok je baštinio i zauvijek prisvojio s jedne strane pristup kiparstvu kao lirskoj sintezi stvarnosti (pokazujući to u svojoj portretnoj i figurativnoj skulpturi), s uglačanim volumenima izrazito taktilnih površina, a s druge istražujući u području organske, odnosno polu-geometrijske i konstruktivističke skulpture, gdje je volumene sažimao do blokovite elementarnosti. Premda većinom namišljene da se gledaju frontalno, te skulpture djeluju izuzetno monumentalno, čak ekspresivno.
Cmrokovo kiparstvo uvijek je kretalo od crteža - vehementnog, sažetog i konciznog, u kojem se pokretao život njegovih skulptura. U crtežu se također pokretao i započinjao život i njegova nakita u plemenitim kovinama, gdje je bio majstor i gdje je združio svoja kiparska i slikarska iskustva, te svu svoju strpljivost i znanje, stvarajući oblike koji su se isticali ljepotom konstruktivnoga i funkcionalnošću dizajniranoga.
U svojoj umjetnosti ovaj autor znalački je znao usuglasiti težnju prema narativno-crtačkom, s onom prema prostorno-sintetskom, konstruktivističkom i organsko-geometrijskom, bespogovorno uvažavajući zakonitosti forme i sadržaja. Uz to, uvijek je maksimalno propitivao i pročišćavao svoj izričaj, kao i svoj likovni vokabular, pritom pokazujući zamjetnu studioznost, preciznost i discipliniranu ustrajnost, čime je stekao glas osebujnog umjetnika – ali i vrsnoga profesora“, napisala je Višnja Slavica Gabout u predgovoru ove izložbe.
