U zagrebačkoj kavani ”K&K” u Jurišićevoj ulici pjesnikinji i urednici Marijani Rukavini Jerkić uručena je nagrada koja nosi ime po poznatom zagrebačkom piscu Zvonimiru Milčecu. Nagradu je dobitnici uručio voditelj Gornjogradskog književnog festivala Marijan Grakalić, a obrazloženje Nagrade pročitala je književnica Darija Žilić.
Dosadašnji dobitnici ove nagrade su Pero Kvesić, Borivoje Radaković, Milko Valent i Sead Begović (posthumno). Marijana Rukavina Jerkić dobila je plaketu i umjetničku fotgorafiju Maksa Juhasza, a nagradu dodjeljuje portal Radio Gornji grad i obitelj Milčec.
U obrazloženju nagrade, Darija Žilić je istaknula da je Marijana Jerkić Rukavina u svojim studentskim danima postala članica književne grupe mladih pjesnika i prozaika okupljenih oko Književnog kluba „Ivan Goran Kovačić“, kojeg je vodio veliki pjesnik Josip Sever. U tom razdoblju od 1974 do 1976. godine u toj su grupi bili mladi pjesnici Brako Maleš, Ana Lendvaj, Sead Begović, također dobitnik nagrade Zvoimir Milčec, Anka i Žagar...
"U to vrijeme bilo je teško objaviti zbirku pjesama, pa su pjesnici objavljivali u brojnim časopisima tadašnje države, kao što su Republika, Oko, Mladost, Književe godine. Upravo zbog te nemogućnosti uknjiženja, književna je kritika pjesnike ove generacije, koji su imali različite poetike, nazvala off generacijom. Treba istaknuti da je neko vrijeme izlazio i časopis Off. Godine 1975. Marijana Jerkić Rukavina dobila je nagradu Goranovog proljeća za mlade pjesike, no njena prva zbirka pjesama „Unutrašnja geografija“objavljena je tek 1990. godine u izdanju Radničkih novina", ističe Darija Žilić.
"Jerkić Rukavina poeziju nije promatrala kao mjesto afirmacije, već kao slobodu stvaranja, kao kreaciju u kojoj se istražuju jezik, vrijeme priroda, unutrašnji svjetovi, i kao polje avagarde. I to jest posebnost njezine poetike koja svojom ekspresivnošću i ritomom vuče genealogiju iz prije svega, ruske avangarde. Kritike za prvu pjesničku knjigu bile su izvrsne. Alojz Majetić napisao je da je to „jedan od najuspješnijih poetskih rukopisa u generaciji.“ Branko Maleš tada je istakuo genetsko naturalistički model poezije koju vlastitom poetikom vrlo kvalitetno podupire ptolomejsku predožbu svijeta kao vrta ili šume, no već tada se nalaze i tumačenja da je ipak riječ o poetesi urbana senzibiliteta s prisjećajem na idiličnu prirodu zavičaja (piše Grga Rupčić)", ističe Darija Žilić.
Marijana Rukavina Jerkić objavila je i knjige "Vlati vremena" i "Vitiligo", a u pripremi je i zbirka "Herbarij" čiji su ciklusi već bili objavljivani u časopisu Poezija.
"Možda baš zato jer ima iskustvo pripadanja generaciji koja je bila off, Marijana Jerkić Rukavina iznimo je važna i kao urednica u izdavačkoj kući Štajergraf u kojoj radi od 1998. godine i u kojoj je objavljeno oko 200 književnih naslova. Posebno je važno da je riječ o knjigama hrvatske proze i poezije, pa se može reći kako je Štajergraf, u vremenu kad se izdavaštvo pretvara u biznis s prijevodnim zvučnim naslovima, važno mjesto u kojem su svoje utočište našli brojni off pisci, doslovno i metaforički. Jedan od njih bio je i Sead Begović, tu su i Davor Šalat, Maja Gjerek, Vojislav Mataga, Boro Pavlović, Hrvoje Čulić, Biserka Goleš, Ljerka Car Matutinović itd. Štajergraf je objavio i više prijevoda suvremene poezije, te prve knjige mlađih autora i autorica, zaboravljenih umjetnika iz manjih sredina, zatim riječ je o brojnim kritičkim izdanjima, kao što su kritička izdanja Cvjetka Milanje, izbor iz djela Dalibora Cvitana itd. Štajergraf je jedan od rijetkih izdavača koji sustavno prati poeziju i prozu hrvatskih autora, što je danas rijetkost, pa je i to jedan od razloga zašto Marijana Jerkić zaslužuje književnu nagradu Zvonimir Milčec. Riječ je o iznimnoj pjesnikinji i urednici koja je svojim radom višestruko pridonijela hrvatskoj kulturi, a sve to na nenametljiv i skroman način, gotovo offovski.", naglasila je Darija Žilić.
