Večeras je, 1. rujna u Galeriji AŽ na Žitnjaku, otvorena izložba crteža umjetnice Marije Ančić pod nazivom "Dream Bloody Gore".
Ančić, kiparica mlađe srednje generacije, crtežem i njemu srodnim medijima bavi se dugi niz godina, afirmirajući se postupno kao jedna od najvrsnijih domaćih umjetnica u tom području.
- Slatki snovi najrjeđe ostaju u sjećanju. Na stranu to što budni ljudski mozak pamti tek malen broj snova koje uopće sanja; ali među onima zbog kojih se čovjek budi s osmijehom na licu, pamti ih još i mnogo manje, dok se lakše nađe onih upamćenih zbog hladnog jutarnjeg znoja. Zna to Marija Ančić i crtajući beziznimno svakoga dana, crtanju pristupa kao svojevrsnom dnevničkom bilježenju, ali bez ikakvog doslovnog prenošenja svakodnevnih događaja i pojava na papir ili ekran kompjutera, već se koncentrira na simboličke prikaze svojih osjećajnih stanja i snoviđenja, koji s vremenom bivaju sve složeniji što se tiče repertoara motiva i njihovog međusobnog sklapanja. U ranijem razdoblju ovakvog načina rada, Ančić se najčešće portretirala pomoću različitih preobrazba svog vlastitog lika, pri čemu je njena temeljna tehnika bila i ostala olovka: sirova, no pročišćena, minimalistička, ali opet raskošna; čije je tragove potom animirala u mediju vrlo kratkih i, može se reći, uznemirujuće prijemčivih gifova. Ta ju je serija radova zasluženo uvela u finale Nagrade Radoslav Putar 2016. godine, a zatim joj je poslužila kao odskočna daska za novu seriju radova, koju izložba Dream Bloody Gore u Galeriji AŽ premijerno predstavlja. Snovi, stoga, nastavljaju biti u središtu umjetničinih misli, oni su putokaz od njene podsvijesti do ruke, koja ih olovkom i dalje prenosi na papir, sve dublje i sve slojevitije.
Crteži Marije Ančić nadahnuti su predmodernom gotičkom i romantičarskom tradicijom, koja je svoj novi izraz krajem 20.st. pronašla ne samo u metalu, nego i gothic-rocku, dark i industrial glazbi, itd., ali ju istodobno i obogaćuju i nadrastaju uključivanjem autentičnih osobnih motiva na tragu slavenske magije i folklora, te uopće mističnog i poganskog nasljeđa. No, pogriješio bi svatko tko bi u njenim najnovijim crtežima tražio izravne reference na slavensku pretkršćansku mitologiju; jer je, kao i u slučaju likovnog izričaja metala, riječ tek o polazištu koje Marija koristi da bi gradila neprikosnoveno vlastitu varijantu likovnog simbolizma, duhovno srodniju takvoj i predrafaelitskoj grafici i slikarstvu 19.st. (Odilon Redon, Dante Gabriel Rossetti i dr.), nego avangardnim i nadrealističkim inačicama oniričke i metafizičke umjetnosti.
Osnažen globalnom obnovom zanimanja za naslijeđe neakademske i naivne likovne umjetnosti, odnosno folklorne likovnosti naroda nekadašnjih kolonijalnih zemalja i nekoć pretkršćanske Europe, u što se uklapa skladno i organski, nipošto utrkujući se za trenutnim gibanjima na svjetskoj umjetničkoj sceni, rad Marije Ančić crtežom utjelovljuje snove kao osobnu i zajedničku spiritualnu popudbinu. Na tom tragu, širenje nove serije crteža u medij tekstila i tepiha, ostvareno suradnjom sa zabočkom tvrtkom Regeneracija, prirodan je korak umjetničinih snova, svojstven težnji svake podsvijesti da svojim slikama što više utječe na javu. Spajanjem crteža rukom i industrijskog veza, Marija Ančić u Galeriji AŽ na sebi svojstven i prepoznatljiv način uprizoruje susret tradicijskog i modernog, a izložbeni prostor bez prepreka prelazi u prostor sna - stoji u opisu izložbe kustosa Bojana Krištofića.
MARIJA ANČIĆ (Sarajevo, 1982.) diplomirala je na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju 2005. magistrirala u klasi prof. Kažimira Hraste 2010 na Odsjeku za kiparstvo. Izlagala je na više festivala, skupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se crtanjem i svim što ide uz to. Finalistica je nagrada Radoslav Putar za 2016, i White Aphroid Award 2018. 2022. godine sudjelovala je u programu rezidencije Art Omi u Ghent, NY. Živi u Zagrebu.
Izložba ostaje otvorena do 15. rujna.
