U nevjerojatnom opernom obilju završava ovogodišnja sezona zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta. U tjednima kada se u kazališnoj zgradi održava 1. Zagrebački operni festival, s dobrodošlim gostovanjima opernih ansambala iz Splita, Osijeka, Rijeke i Ljubljane, ansambl Opere je u atriju Klovićevih dvora na Gornjem gradu premijerno izveo jednočinku “Stanac” Jakova Gotovca.
Riječ je o operi koja je praizvedena baš u zagrebačkom HNK 1959. godine, a Gotovac ju je skladao na libreto Vojmila Rabadana koji je obradio dobro poznatu komediju Marina Držića “Novela od Stanca” pa jednočinka ima itekako snažan dubrovački pečat.
Posljednja ovosezonska premijera zagrebačke Opere prošla je u znaku mladenačke energije koju je pokazao redatelj Hrvoje Korbar sa svojim suradnicima među kojima je i u ovom projektu asistentica režije Kristina Grubiša, koje se sjećamo po odličnoj režiji novopronađene opere “Amfitrion” Borisa Papandopula. Korbar i Kristina Grubiša predstavnici su mlađe generacije hrvatskih redatelja koji ne bježe od opere, ali ni od ponekad pretromih opernih institucija koje novu opernu publiku moraju pronalaziti i uz pomoć novih domaćih redateljskih snaga kojih, hvala na pitanju, očito imamo. i to i maštovitih i talentiranih i hrabrih. Tu svojevrsnu demokratizaciju i pomlađivanje operne umjetnosti u nas svakako treba nastaviti i ubuduće, kako bi i opera, poput baleta, u kazalište privlačila mlađi svijet i tako si osigurala budućnost, a onda i preživljavanje u ovim osjetljivim okolnostima nakon koronskih zapleta i sveopćeg reduciranja izvedbenih umjetnosti i u zemljama Europske unije puno bogatijima od Hrvatske.
Redatelj Korbar maksimalno je razigrao raspoloženi zbor (uvježbao ga je Luka Vukšić) i s pravom je u predstavu uvrstio i grupu mladih plesačica i plesača u kojoj su bili Matej Đurđević, Roko Farkaš, Eva Kocić, Maja Petani, Dora Sarikaya i Ante Vukov, a koji su slijedili simpatične koreografske zamisli Petre Hrašćanec. Više nego atraktivni bili su kostimi Ane Fucijaš, napose u raskošnoj sceni inscenirane svadbe, a scena koju je osmislila Zdravka Ivandija Kirigin skladno se stopila sa starim zdanjem Klovićevih dvora koje je bez većih posljedica izdržalo dva potresna udara i kojega smo se zaželjeli kao iznimne i doista nezaobilazne, akustički prilično izolirane pozornice za ljetna kulturna zbivanja.
Odlična je bila i odluka operne uprave da na repertoar postavi jedno rjeđe izvođeno djelo Jakova Gotovca, kojemu smo kao društvo podosta toga ostali dužni i kojega se nipošto ne bi smjelo svoditi samo na operu “Ero s onoga svijeta”. Operom “Stanac” je vehementno dirigirao Ivo Lipanović (u trećoj planiranoj izvedbi zamijenit će ga Josip Šego) pa je publika mogla uživati u melodioznoj Gotovčevoj partituri koja se obilato naslanja na tradicijske glazbene izvore.
U ovoj komičnoj jednočinki čiji se sadržaj bavi starim seljakom iz okolice Dubrovnika koji u Grad dolazi s kozom te postaje žrtva prijevare dubrovačke pomalo bahate mladeži, kao i u svakom djelu koje se bavi komikom, jako su važni solistice i solisti. A oni su u ovom slučaju bili prvoklasni, premda bi još mogli poraditi na dikciji, što se, naravno, ne odnosi na odličnog Ozrena Bilušića koji je u Klovićevim dvorima trijumfirao i pjevački i glumački kao impresivni Stanac. Tek što je u HNK primio nagradu Vladimir Ruždjak, Bilušić koji je prvi zborski solo imao baš u Klovićevim dvorima prije punih dvadeset i šest godina u Mozartovoj “Otmici iz saraja”, danas je jedan od najkomplentijih i najsvestranijih pjevača koje u svom dobro strukturiranom ansamblu ima zagrebačka Opera.
Nestašni Dživo, obijesni dubrovački mladić koji je sirotog Stanca uvjerio da je uz pomoć vila moguće povratiti mladost i riješiti se staračkih nevolja, bio je tenor snažnog i prodornog glasa Domagoj Dorotić koji se početkom prošle sezone vratio u zagrebački ansambl u kojem je već otpjevao čitav niz zapaženih glavnih uloga. A svoju je atraktivnu ulogu Dživine zaručnice Anice veličanstveno otpjevala i odglumila sopranistica Marija Kuhar Šoša, koja je također prije par dana primila godišnju nagradu zagrebačkog HNK koja nosi ime Marijane Radev. Zanimljivo je da je ona tek ove sezone postala stalna članica zagrebačke Opere premda na njezinoj sceni nastupa već devetnaest godina. Svaki nastup Marije Kuhar Šoša pravi je užitak za privilegirane slušatelje koji mogu uživati u fokusiranoj i decentnoj interpretaciji zrele umjetnice.
Kao Vlaho i Miho iskazali su se Damir Klačar i Marin Čargo, a posebno valja pohvaliti mladu zadarsku glumicu Marušku Aras koja je publici vrlo šarmantno predočila Stančevu jedinu pouzdanicu i suputnicu kozu. Bila je to doista lijepa operna večer dobrih vibracija.
