Chimanande Ngozi Adichio još je uvijek mlada nigerijska književnica koju hrvatski čitatelji znaju po odličnom romanu “Polovica žutog sunca” u kojem se iznimno rafinirano raspisala o Nigerijskom građanskom ratu. Svjetsku slavu ova je autorica zacementirala romanom “Amerikana” koji je opravdano bio na top listi najčitanijih knjiga New York Timesa 2013. Naime, i “Amerikana” je iznimno pitka, krajnje protočna knjiga s odličnim likovima, ali i strastvenim stranicama u kojima nigerijska autorica suvereno opisuje tragičnu rasnu svakodnevicu u najbogatijim, ali i najsiromašnijim zemljama svijeta kao što su to SAD i Velika Britanija te, naravno, Nigerija. U vremenu kada je cijeli svijet preplavljen ljudima svih rasa, vjera i nacionalnosti koji bježe iz svojih sredina u potrazi za novim, boljim životom, “Amerikana” je upravo bolno aktualna knjiga i ima snagu antropološkog i sociološkog priručnika, iako je tu ponajprije riječ o suptilnom, beskrajno privlačnom ljubavnom romanu.
Glavni likovi i ultimativni pokretači radnje mladi su pripadnici nigerijskog naroda Igbo (kojem pripada i Chimanande Ngozi Adichie) Ifemelu i Obinze koji se nakon mladenačke, ali fatalne ljubavi razdvajaju zbog Ifemelina odlaska u SAD. Kada njezin boravak u Americi prepunoj predrasuda i rasnih kontrasta nailazi na bolno otrežnjenje u sobi sredovječnog bijelog Amerikanca kojeg treba masirati (zbog potpune besparice), Ifemelu prekida sve kontakte s Obinzeom na dugi niz godina jer se srami vlastitih postupaka, vlastitog tijela te vlastitog i fizičkog i duhovnog poraza. U isto vrijeme, Obinze nikako ne može dobiti američku vizu i doći u blizinu svoje nigerijske crne princeze kojoj želi biti jedini i vječni romantični zaštitnik.
Jedan heteroseksualni par prekinut u svojim snovima ipak obnavlja kontakte i to u vrijeme kada je Ifemelu već ugledna američka blogerica koja živi od bloga o rasnim suprotnostima, pa čak i u obećanoj zemlji Americi kupuje i stan (te doživljava i sveučilišnu satisfakciju), dok je Obinze bogati poslovni čovjek u Lagosu koji se ipak potpuno ne uklapa u mačističko društvo novokomponiranih i beskrupuloznih nigerijskih bogataša. I dok Ifemelu ne uspijeva održati svoje zanimljive, američke veze sa što crnim, što bijelim muškarcima, Obinze ima prelijepu, putenu ženu i djevojčicu. U trenutku kada se Ifemelu odlučuje na iznenadan i potpuno netipičan povratak u Nigeriju, zemlju prepunu konflikata, korupcije i siromaštva, postavlja se pitanje kako će se to odraziti na Obinzeov (ne)sretni brak.
Hoće li strastvena veza između dvije putene, osviještene osobe koje su si i fizički i psihički vrlo “napete” ponovno procvasti ili će je ugušiti malograđanski bračni konformizam, koji očito postoji i u Nigeriji? Hoće li Obinze poslušati muške prijatelje koji ga bratski uvjeravaju da bračna nevjera i atraktivna ljubavnica nisu razlog za raspad bračne zajednice? I hoće li Ifemelu biti zadovoljna Obinzeovim odveć oklijevajućim obožavanjem ili će se vratiti svojim američkim ljubavima? Ili novu ljubav potražiti u ushuktalom Lagosu, u kojem buja život kao i u drugim globaliziranim svjetskim prijestolnicama?
Naravno, ljubav Ifemelu i Obinzea koja “Amerikani” daje prozni zamah autorici je tek otponac za moćan roman o rasnoj problematici i identitetu, o Afroamerikancima i, još zanimljivije, o Afroamerikankama, ali i o svim onim tamnoputim migrantima, izbjeglicama i prognanicima koji zapljuskuju što američke, što europske obale u borbi ne samo za golo preživljavanje, nego i u potrazi za slobodnim izborom koji, na žalost, nemaju u zemljama iz kojih su potekli. Chimanande Ngozi Adichie njihov je glas, a “Amerikana” je njihov punokrvni roman. A da bi angažirani ton svoje proze majstorski zamaskirala, Chimanande Ngozi Adichie lukavo se i umjetnički nadmoćno poslužila formom ljubavno-obiteljskog romana u kojem preispituje snagu ljubavi, ali i polemizira s civilizacijskim dometima kojima se navodno najdemokratskije zemlje na svijetu poput SAD-a i Velike Britanije tako glasno ponose. Chimanandina je terapeutska poruka jasna. Bogatstvo tražite u osjećajima, ne u materijalnome.
Opet neka jeftina pricica s temom izbjeglica i diskriminacija. Trenutno se tako ubiru sve nagrade. Jos samo nedostaje HHO...