27. Bijenale

Na otvorenju nismo osjetili snagu "Posvećenja proljeća"

'bijenale_nnn_Kul_070413'
''
08.04.2013.
u 11:10

Predstava Baleta zagrebačkog HNK lišena je te snage kojom je Stravinski, kao nitko prije, a rijetki i poslije njega, od orkestra napravio veličanstvenu zvijer fantastičnih boja. Plesači su dali sve od sebe

Točno prije tjedan dana navršilo se stoljeće otkako je u Parizu otvoreno novo kazalište Théâtre des Champs-Élysées. Među petoricom francuskih skladatelja koji su na otvorenju dirigirali svoja djela bio je i Debussy s \"Preludijem za Poslijepodne jednog fauna\".

Klasika puna svježine

Ali, pravi potres dogodio se 29. svibnja 1913. na praizvedbi \"Posvećenja proljeća\" Igora Stravinskog. Tresla se zgrada i doslovno od siline zvuka orkestra i od negodovanja publike koja je u francuskom naslovu riječ \"sacre\" zamijenila s \"massacre\". Silan utjecaj te skladbe na glazbu 20. stoljeća bio je dovoljan razlog da Muzički biennale Zagreb ove godine bude otvoren upravo posvetom stogodišnjici \"Posvećenja proljeća\" koje je postalo klasika, ali i dalje svježa i puna snage.

Nažalost, predstava Baleta zagrebačkog HNK kojom je u subotu otvoren 27. biennale ostala je lišena te snage kojom je Stravinski, kao nitko prije, a rijetki i poslije njega, od orkestra napravio veličanstvenu zvijer fantastičnih boja. Plesači su dali sve od sebe. Uz odlično usklađenu scenu Marka Japelja i kostime Lea Kulaša, koreograf Edward Clug napravio je vizualno vrlo atraktivnu i efektnu predstavu zalivenu i pravim pljuskom, baš u skladu s odgođenim proljećem vani. Izvanredni mladi glazbenici Andrej Gunjin i Vadim Holodenko za dva su se klavira svojski trudili da iz četveroručne verzije skladbe namijenjene korepetitorima prizovu barem dio snage hipnotičkih ritmova i melodija. Tko je onda kriv za izostanak vulkanske energije u ovom \"Posvećenju proljeća\"? Nitko od njih. Postaviti \"Sacre\" na scenu sa dva klavira bila je jednostavno loša zamisao i nemoguć zadatak kao da ste od vrhunskog crtača naručili da vam na zidu napravi kopiju Michelangelova Posljednjeg suda – olovkom.

Nedostajali glazbenici

Bez orkestra to jednostavno ne ide, pa makar i s vrpce, o čemu bi u HNK trebali ozbiljno razmisliti za neke buduće izvedbe predstave koju se isplati vidjeti, skupa s njezinim prvim dijelom koji u lijepim bojama donosi koreografske studije na glazbu Claudea Debussyja pisanu upravo za dva klavira.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije