Ovo bi trebala biti nadasve smiješna i duhovita knjiga. Tako je pisana! Ali ona je jedinstveni spoj duhovitosti i beskrajne tuge.
Fredrik Backman je švedski kolumnist i bloger, a “Čovjek zvan Ove” (Fokus, urednica Vlatka Hercigonja, prijevod Maja Vrbanc, 99 kuna) njegov je prvijenac, roman nastao iz jednog lika njegovih kolumni. Ove ima 59 godina i upravo je umirovljen. Živi u finom susjedstvu i noćna je mora za sve koji žive oko njega. On je čovjek iz nekih drugih vremena, onaj koji ne razumije kako tablet nema tipkovnicu, a skuplji je od računala s tipkovnicom (smišljeno samo da ga se prevari), patrolira naseljem i pronalazi ofucanog mačka (tu je samo da bi njega živcirao), u kuću preko puta mu se doseli mladi par (samo da bi njemu razbili poštanski sandučić) s dvoje malene djece i trećim na putu, a žena je strankinja, još k tome arapskog podrijetla... Ukratko Ove je bijesan na sve i svakog...
Svatko od čitatelja ima nekog svog Ovea i zato je ova knjiga doživjela nevjerojatan uspjeh (samo u Švedskoj prodana je u pola milijuna primjeraka, prevedena je na 25 jezika i ne silazi s top-lista najprodavanijih). Takvi su ljudi oko nas, naoko bijesni na cijeli svijet, svijet koji ne razumiju i koji ne razumije njih, ljudi na granici karikature .No, kako roman odmiče, raspliće se priča o Oveovoj mladosti, životu, ženi koju je volio, tragediji koja ih je pogodila... Tu kroz smijeh na stranice romana počinju padati suze.
Ove je čovjek kakvih više nema, a trebali bi nam u našem svijetu “samoposluge” u kojem ljude (pa i ljubav) olako vratimo na police ako nam se ne svide na prvi pogled. Ove je tip koji se svidi tek na stoti pogled, ali ga se nakon toga tako lako ne zaboravlja. U cijeloj priči zapravo je nevjerojatno s koliko je vještine autor sklopio ovaj roman. Naime, Ove se ne mijenja. Kroz cijelu knjigu on je isti – naporan – tip. Ali ono što je na početku bilo prezira vrijedno, na kraju romana su ljudske osobine kojih našem svijetu možda i najviše nedostaju. Svatko od nas ne može biti Ove, ali svakome od nas treba jedan baš takav tip.
Jedna od najboljih knjiga koju sam pročitala u zadnje vrijeme.