Prije osam godina Milko Valent objavio je, kako se navodilo, treći po opsežnosti roman hrvatske književnosti “Umjetne suze”. Sada mu je Profil pod uredničkom paskom Alice Gracin objavio roman ujednačenijih gabarita “Ledene haljine”. Svoj peti roman Valent je nazvao “brutalnim englesko-hrvatskim romanom o siromaštvu”, što se može pročitati na klapnama izdanja, na kojima je autor bez lažne skromnosti ispisao niz rečenica o vlastitoj važnosti. Tako čitatelji mogu saznati da je Valent uragan pete kategorije, literarna zvijer od pete godine, divlji detektiv ljudske ružnoće, a po energiji pisanja i nasljednik Janka Polića Kamova i hrabrih žena Marije Jurić Zagorke i Ivane Brlić-Mažuranić. Naravno, to što se Valent smatra, primjerice, nasljednikom Ivane Brlić-Mažuranić nikako ne znači da će “Ledene haljine” završiti među obveznom lektirom za srednje škole. Jer i u najnovijem romanlu taj se plodni i rijetko svestrani hrvatski autor bavi najosjetljivijim tabuima današnje zapadne cililizacije. Među prvima to su tabui seksualnosti.
Glavna junakinja iz “Ledenih haljina”, Zagrepčanka iz trešnjevačke Okićke ulice Nina Horvat od šesnaeste godine ima seksualne odnose s vlastitim ocem, automehaničarom Marijanom, koji nije završio filozofiju, ali piše haiku poeziju koju vehementno čita na “Jutrima poezije”. Za taj incest ne zna Ninina majka, tj. Marijanova supruga Katica, relativno umjerena mazohistica i rezačica salama u velikoj trgovačkoj međunarodnoj kompaniji, koja često trpi, a ponekad i priželjkuje, suprugove šamare. Oni laganiji, naime, spadaju u seksualnu igru, a oni teži, u obiteljsko nasilje koje nikada nitko neće prijaviti ni dijagnosticirati. Jer tko će precizno povući granicu između dopuštene erotične igre dviju punoljetnih osoba koje su još k tome u braku i fizičkog napada jednog supružnika na drugog u pijanom ili polupijanom stanju? U obitelji Horvat žive još dvije tek propupale mlađe kćeri koje nisu bile u fokusu autora. Ne treba naglašavati da Horvatovi žive u popriličnom siromaštvu (nije tu bilo prosperiteta ni nakon što je Hrvatska pompozno ušla u EU) pa se cijele godine hrane zeljem, čemu pridonose i svakodnevni alkoholni treninzi oca obitelji u obližnjem bircu. Nina je iznimno lijepa i talentirana cura. Odlično joj ide i na Filozofskom fakultetu, svi su muškarci zaljubljeni u nju, a ona ima i prilično raskošan lezbijski život. Odgojena je slobodarski, pa i više od toga. Ali ne vidi nikakvu budućnost u svojoj Okićkoj ulici ni u svom studiranju. Ne vidi izlaz iz siromaštva pa mašta o jednomjesečnom učenju engleskog jezika u Oxfordu i avionskom putovanju u jednom smjeru te uzima stvari u svoje ruke. Nakon 12 mjeseci rada na raznim studentskim poslovima, pa i kratkog prostituiranja (morala je na brzinu zaraditi 9000 kuna, kolikoj joj je nedostajalo za izlet u Englesku), Nina se našla u Oxfordu s konkretnim ciljem. Točnije, dva cilja. Pronaći bogatog oksfordskog profesora bez obzira na dob i udati se za nj. Već za nekoliko dana lovina je uhvaćena, i to u starom pubu u kojem je pivo pio i Tolkien s kolegama. Profesor iz Oxforda, jedan od najuglednijih britanskih, a to automatski znači i svjetskih šekspirologa Nigel Hammer ima 66 godina, ali je i odličan ljubavnik (puno bolji i izdržljiviji od prelijepih zagrebačkih studenata koji izgledaju kao Apoksiomeni) i još bolja prilika koju Nina ne propušta. Hoće li ta valentovska, ali ne i valentinovska priča imati lijep ili ružan kraj, morate, naravno, otkriti sami.
Ali već vam je jasno da “Ledene haljine” nisu nikakva melodramatična andersenovska bajka o nesretnoj djevojci koja ima težak život. Prije je to satirična, prilično nabrijana proza u kojoj ima obilja ironije, ali i puno intrigantnih teza o skliskim temama poput abortusa ili pak holokausta koje su i u puno demokratičnijim društvima od hrvatskog itekako zacementirane i nedodirljive, neupitne. Iako roman ima glavnu junakinju, a ne junaka, ispada da Nina ništa u životu ne može učiniti bez muškaraca i da joj je jedini put prema nekom, pojednostavljeno rečeno, boljem životu, put sponzoruše na kojem su njezin fizički izgled i urođeni libido puno važniji od njezina intelekta. I to bez obzira na navodne civilizacijske pomake. I Istanbulsku konvenciju.
