Hoće li se u imovinskopravni spor između Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti uključiti Sabor Republike Hrvatske, ali i Državno odvjetništvo? Hoće, ako te dvije institucije udovolje zahtjevu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti koji priopćenjem od Sabora traži reviziju Zakona o HAZU, a od Državnog odvjetništva istragu pravne valjanosti, razmjere i izvore Akademijinog nekretninskog bogatstva.
Muzej traži i transparentno prikazivanje trošenja enormnih javnih sredstava dodijeljenih HAZU, ističući da Akademija iz javnog proračuna godišnje dobiva 62,5 milijuna kuna. K tome dodaju i da su upravo potpisani ugovori o dodjeli nepovratnih sredstava za provedbu mjera zaštite kulturne baštine financirane iz Fonda solidarnosti Europske unije po kojima će HAZU dobiti 338.511.790 kuna.
Iz Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti koji se sa Akademijom spori oko palače Vranyzcany i dijela fundusa optužuju vodstvo HAZU za širenje neistina. "Vodstvo HAZU je zaboravilo da im je 1996. u zamjenu za Vranyczanyjevu palaču koja je po dogovoru trebala u cijelosti pripasti Muzeju, država dodijelila zgradu dotadašnjeg Kemijskog instituta na Strossmayerovom trgu, koja je potom u cijelosti i obnovljena sredstvima iz državnog proračuna za Knjižnicu HAZU. Muzej nije dobio ništa", ističu iz Muzeja. Pri tome podsjećaju da je današnji NMMU kao samostalna institucija osnovan 1905., a Likovni razred HAZU 1919. godine, te da NMMU djeluje u Vranyczanyjevoj palači od 1934., a da je Banovina Hrvatska kupila tu zgradu 1939. godine za potrebe Muzeja.
"Po diktatu komunističke vlasti i unatoč protivljenju struke i uprave Muzeja, on je 1947. godine pripojen u sastav JAZU. Tek tad JAZU po prvi put ulazi u Vranyczanyjevu palaču kojoj je danas pravnim čudom vlasnik. Iste godine počinje razmještanje umjetnina iz Strossmayerove galerije prema Muzeju, a iz Muzeja prema Strossmayerovoj galeriji, Kabinetu grafike JAZU i Gliptoteci JAZU. Iste 1947. sve umjetnine se po važećim muzeološkim pravilima upisuju u zbirku Moderne galerije, a ne 1974. godine kako to danas tvrdi HAZU. Te je 1974. po važećem zakonu Muzej razdružen od JAZU zajedno sa zbirkom koja je po Zakonu o muzejima i Zakonu o kulturnom dobru tada i zaštićena u cijelosti kao nacionalno i nedjeljivo kulturno dobro", ističu iz Muzeja navodeći da je od 1047 umjetnina na čije se vlasništvo danas bez pravne osnove poziva HAZU, 1947. iz zbirke Strossmayerove galerije u zbirku današnjeg NMMU voljom JAZU izlučeno 347 umjetnina, među kojima i „Mlada patricijka“ Vlahe Bukovca.
"Voljom JAZU po muzeološkim pravilima sve su te umjetnine upisane u Inventarnu knjigu Muzeja. Ostale umjetnine koje HAZU svojata, otkupljene su namjenski javnim sredstvima za zbirku Muzeja koja je država uplaćivala na račun JAZU kao tadašnjeg upravitelja te su odmah inventirane u zbirku Muzeja", ističu u Muzeju navodeći da je palača Vranyczany osamostaljenjem Hrvatske prešla iz statusa društvenog u status državnog dobra u kojeg se u jeku Domovinskog rata kao vlasnik upisala HAZU.
"Mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske prema zabilježbi HAZU kao vlasnika Vranyczanyjeve palače i prema vlasništvu „Mlade patricijke“ je negativno. Općinski sud u Zagrebu je u dva navrata vlasništvo nad „Mladom patricijkom“ dodijelio muzeju, a tek je Županijski sud sliku dodijelio HAZU", tvrde iz Muzeja te navode da Muzej od 1947. otkad je silom povezan sa HAZU stagnira, kao i sve kulturne institucije i nekretnine kojima je HAZU vlasnik.
"Kulturnoj javnosti je dobro poznata zapuštenost institucija i nekretnina pod paskom HAZU kako onih doniranih, tako i onih u koje je upisana po svom tumačenju zakona", ističu u Muzeju.
Koliko je poznato, HAZU se ne sastoji samo od "starih akademika" i njihovih apanaža, i njezini dijelovi nisu samo u Zagrebu. Što je s Arboretumom Trsteno? Zar te biljke tamo žive samo od zraka i kiše?