Vrlo aktualno mjesto na kojem se uvijek može pronaći svježina suvremenog likovnog stvaranja u likovnim umjetnostima zagrebačka je Akademija likovnih umjetnosti.
Kao i svake godine, tako je i ove održana završna izložba njezinih studenata viših godina, koje su njihovi mentori izabrali kao najbolje nastale u toj akademskoj godini. Tema nije zadana, u pitanju su studentska promišljanja u duhu suvremenog življenja, interaktivnost, miješanje snage tradicije i osobne nadarenosti, uvijek s pogledom prema naprijed. Po tom je ključu i Martina Matković, glavna kustosica izložbe “Deset u 10 dana”, među njima odabrala radove desetero studenata koji će u sklopu te izložbe danas u Mimari predstaviti javnosti kao budući nosioci likovne scene.
Izabrani Ivana Bajcer, Andrej Beštak, Agata Lučić, Antonia Maričević, Ana Mendeš, Ana Penić, Karlo Ris, Ivan Stanišić, Eva Vučković i Lucija Žuti radovima šalju fantastičnu sliku i snažnu poruku izražavajući svaki svoju priču, razloge i probleme, pristupajući mnogobrojnim likovnim disciplinama.
Produkt je razigrana, ali ozbiljno promišljena izložba suvremenih stvaralaca. Tako Ivana Bajcar ciklusom fotografija u koje je ukomponirala crtež proučava moć misli kao pokretača svega. Kipar Karlo Ris reduciranom ikonografijom, svedenom na govor simbola, tehnikom male plastike i medaljarstva u četiri predstavljena djela, bavi se pojmovima identiteta i otuđenosti. Talentirana Agata Lučić pak predstavlja se recentnim radovima Garden i Mask u kojima se, kaže, okrenula sebi, unutrašnjem svijetu osjećaja, misli i duhovnosti.
Artikulirajući samo površinu slike, linijom i bojom – stvorila je svoje mistične prikaze, a u njezinu se djelu vidi utjecaj Henrija Matissea, koji je i sam težio prenijeti emociju prije nego informaciju. Za razliku od nje, kritična i snažno angažirana Lucija Žuti predstavlja se radom “Križni put umjetnika”. U njemu prefiguracijom najdramatičnijih trenutaka kršćanske dogme u sadašnjost radikalno izražava osobno proživljavanje kalvarije mladog umjetnika na njegovu putu do afirmacije.
– Moj rad je “Enciklopedija Astragara – zadrenske flore i faune”. U pitanju je slikovnica/enciklopedija, zamišljena kao primjer kojim bih istestirao svoju sposobnost ilustracije i pisanja cjelokupne knjige kao autorskog djela. Izmislio sam svoj svijet i uklopio ga u enciklopediju namijenjenu mlađim uzrastima. Izmišljena bića prirode ‘objasnio’ sam na znanstveni način, kroz njihove sposobnosti, teksturu kože, staništa... kombiniranom tehnikom – kolaž, monotipija i digitalna obrada – kazao nam je Ivan Stanišić, student četvrte godine koji se školovao i u New Yorku, a sada s kolegama izlaže u Mimari.
Pitali smo ga i koji su glavni problemi s kojima se u Hrvatskoj suočavaju na putu do, kod nas nimalo lake, afirmacije.
– Problem je razvijenost, odnosno nerazvijenost likovne scene koja u nekim segmentima gotovo nije ni postojeća. Slijede financije zbog čega se pitamo je li naš rad iskoristiv jer kod nas se često ne živi najbolje od umjetnosti, a za to je osnovni razlog upravo nedostatak scene i tržišta umjetnina. Naravno, sve ovisi o smjeru u kojem se umjetnik želi razvijati. Hoće li se baviti tzv. lijepom umjetnošću ili će se podložiti dizajnu da preživi – kaže, pa dodaje da bez obzira na stanje još ne razmišlja o odlasku iz zemlje te da će se poslije akademije pokušati naći u nekom području ilustracije koja spaja njegov individualni pristup vizualu i primijenjeni dio umjetnosti iskoristiv u izdavaštvu i u dizajnu posebice zato što je to jedna od rijetkih scena koja se kod nas trenutačno razvija od koje se može živjeti.
Moram pogledati izložbu. Jedan izvstan književnik je rekao: dobivanjem diplome na filozofskom fakultetu ne postaješ automatski književnik. Pitanje je dali se pod pojmom moderne likovne umjetnosti skriva nestručnost, bezidejnosti, možda ponekad i lijenost. Da li je javnost nezainteresirana za takvuu "modernu" umjetnost zato jer je ona loša,ili je umjetnost loša zbog nepodržavanja od javnosti ? Ipak, primjerima se je dokazalo da javnost dobro reagira na dobre vrijednosti. Sa medijima i nije baš tako.