Upravo sam si natočio jutarnji aperitiv, što inače ne činim, i pustio IX. Beethovenovu simfoniju kako bih Teni ovim činom odao priznanje jer je naše čežnje i snove pretvorila u stvarnost, što malo kome uspije – kazao nam je ushićeno Ivo Štivičić, priznati dramaturg. Uobičajenu jutarnju rutinu poremetio mu je uspjeh kćeri Tene, koja je nagrađena najvažnijom svjetskom nagradom Susan Smith Blackburn koja se dodjeljuje dramatičarkama.
Nove su ideje u pogonu
Nagrađena je za dramu "Tri zime" koju je režirao Howard Davies, praizvedenu jesenas u londonskom National Theatreu. Drama tematizira sudbinu jedne hrvatske obitelji tijekom nekoliko generacija. Mjesto radnje zagrebačka je kuća s bršljanom – simbolom plodnosti i besmrtnosti – a nositeljice su priče žene i njihova iskustva, sposobnosti da se prilagode izazovima dok se u pozadini priče događaju društveni prevrati i povijesno važni događaji – završetak II. svjetskog rata, ratnog raspada Jugoslavije te ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Tena Štivičić nagradu je primila na svečanosti u New Yorku, zajedno sa 25.000 dolara nagrade i grafikama umjetnika Willema de Kooninga. Izabrana je kao najbolja među 12 finalistica. Kad su objavljene nominacije, Tena Štivičić je za Večernji list rekla da je sretna zbog nominacije i ulaska među finalistice. "Osim što je to zaista velika nagrada, ona se dodjeljuje samo dramama izvorno pisanima na engleskom, i to je ono što mi posebno znači jer engleski nije moj materinski jezik. Naravno da je takvo priznanje poticaj, ali uspjeh predstave dosad je već otvorio neka nova vrata i nove su ideje već u pogonu". kazala je Tena Za VL.
Naše čežnje i naše snove Tena je pretvorila u stvarnost, što malo kome uspije
dramaturg
Za domaće kazalištarce nije neobično da je Tena Štivičić laureatkinja nagrade Susan Smith Blackburn.
– Iako nisam pročitala sve nominirane drame, znala sam da će je Tena dobiti jer je po ukusu anglosaske kritike i publike. Ima čehovljevski pristup, imala je odličan odjek u javnosti i dvorana je sve vrijeme igranja bila puna – rekla je Snježana Banović istaknuvši da je ovo postignuće Tene Štivičić jedina dobra stvar u Hrvatskoj u posljednje vrijeme.
– S Tenom sam dva puta surađivala i već na njezinim samim počecima bilo je jasno da će se razviti u veliku spisateljicu – rekla je Banović.
Da je nadarena za pisanje, bilo je jasno već u osnovnoj školi kada je primila prve pohvale za pisanje. Dramaturgiju je upisala na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti 1996. sa 19 godina. Vrlo je predano i ozbiljno radila te su tijekom studija nastali prvi njezini dramski uraci: "Tko se boji Aleka još?" o krađi nacionalnog blaga, knjiga iz NSB-a krajem 1980-ih, adaptacije Krležine novele "Na samrti", filmskog scenarija "Lede". Prvu ozbiljniju dramaturgiju radila je na drami Closer koja je postavljena u Gavelli. Pet godina nakon što je upisala dramaturgiju, završila je cum laude.
Dobro trasiran put
Njezina prva drama "Nemreš pobjeć od nedjelje" iz 1999., postavljena je u ZKM-u, Mestnom gledališču, švicarskom Raum Dreiunddreisigz, Ateljeu 212.
Tena je poseban dragulj hrvatske umjetnosti, književnosti i teatra
glumac
Druga drama "Dvije" iz 2002. postavljena je u Ateljeu 212, zatim u zagrebačkom HNK, Mostaru. Prije 12 godina Tena Štivičić otišla je na magisterij u London na Goldsmiths College, gdje je ostala živjeti. Ondje je napisala dramu Fragile (2005.), koja govori o životu imigranata, koja je postavljena u londonskom Arcola Theatreu. Uslijedile su Fireflies (2007), Felix (2008), Invisible (2011), Europe (2013. u kojoj je koautorica), a ranije je napisala i priču za djecu Perceval – u potrazi za svetim Gralom (2001) i Psssst! (2004). I sada je došla ova nagrada.
– Bili smo u Londonu nedavno, rekla je da nema šanse osvojiti nagradu, a dobila ju je! Presretan sam, Tena je poseban dragulj hrvatske umjetnosti, književnosti i teatra – rekao je Rade Šerbedžija.
>> Kada će hrvatska publika vidjeti dramu zbog koje i Englezi plaču?!
>> Pisala sam o sudbinama žena kroz četiri generacije tako da ih razumije i engleska publika
