U petak 24. listopada u Gavelli će premijerno biti izvedena predstava "Amadeus" Petera Shaffera, djelo koje svi pamte po maestralnom filmu Miloša Formana. Upravo to je veliko breme, kaže redateljica Dora Ruždjak Podolski.
Obrana Salierija
– Kao mlada taj sam film gledala nekoliko puta, ali teatar je, na sreću, drugi medij koji nudi mnogo toga drukčijeg – kaže. Predstava nas vraća u Mozartovu epohu, ali s blagim pomakom i stilizacijom koji priču vode u glavu samog Salierija. Kako bi postigla taj dojam, redateljica se odlučila za tehnički trik. Naime, Salierijeve misli glumac Enes Vejzović govori u mikrofon, dok se njegova komunikacija s drugim likovima iz predstave odvija bez toga. U središtu priče je odnos dvojice skladatelja, a zamka je, naravno, u tome što je ljudima zapravo blizak lik koji je oličenje zla. Lakše je, naime, poistovjetiti se s nekim tko zavidno gleda u genijalnost koju sam nema, i čini sve da je uništi, nego s genijalcem samim.
– Kao glumac ja sam uvijek odvjetnik svojih uloga – kaže Enes Vejzović, koji tumači ulogu Salierija, te objašnjava:
– Moram stoga i Salierija obraniti koliko mogu iako su djela koja on čini protiv mene. No, njemu je ovim komadom učinjena povijesna nepravda, jer činjenice ne potvrđuju status koji mu je Shaffer dao kao jednom od najvećih negativaca svjetske dramske književnosti. Nijanse zla i ljubomore kod Salierija su toliko bogate da su vrelo za glumačko istraživanje.
I Enes priznaje da je Formanov film veliki uteg za ovaj posao, ali on je na snimanju jednog filma u Zagrebu upoznao (i radio) s Murrayem Abrahamom, koji je za svog filmskog Salierija 1985. godine nagrađen Oscarom. Priča kako ga je ispitivao o toj ulozi kojoj se oduvijek divio, ne znajući da ga i samog u budućnosti čeka isti glumački izazov, ali američki kolega nije baš bio pričljiv. Rekao je tek "da mu je uloga Salierija bila jedno od najvećih iskustava u životu".
Najveći Mozartovi porazi
Uloga genijalnog Mozarta pripala je Filipu Križanu. Razgovaramo o tome kako je mala granica između genijalnosti i ludosti, diveći se glazbi oboje tvrdimo kako Mozarta možemo zamisliti kao veliku rock zvijezdu.
– Malo je uloga u kojima možeš raditi takve promjene. Njegova priča počinje kad se vraća u Beč. Ima 25 godina i dolazi kući nakon velikih uspjeha. Osjeća se, zbog ideje nacionalne opere, na svom terenu, a upravo tu doživljava najveće poraze – kaže Filip. Na pitanje koliko je njegov Amadeus genijalan, a koliko lud, odgovara:
– Lud je. Slobodan je. Iskače iz svog vremena, a najluđe je to kako je stvarao. Kao da se igra. Sve što je drugima bio nevjerojatan trud, njemu je dolazilo samo.
Najava ?