Trebala nam je "Bura". I kazališnim gledateljima, i hrvatskom kazalištu. Dok milijuni žena, s djecom u naručju, bježe iz Ukrajine spašavajući živote pred krvavom ruskom agresijom, "Bura" otvara pitanja o položaju azilanata, zamkama njihova puta do Europe. Autorski projekt Romana Nikolića, nastao u koprodukciji Arterarija i Teatra &TD, pledira na ljudsku savjest. Ili barem na ono što je od nje uspjelo preživjeti.
Ovaj mladi glumac i redatelj, uz dramaturginju Doroteu Šušak, za taj je projekt razgovarao s brojnim ljudima koji su na najteži mogući način uspjeli doći u kakvu takvu sigurnost, a jedan od njih, Semih Adigüzel, danas zagrebački student, i nastupa u predstavi. No, onaj navažniji dio priče isprepleten je oko trogodišnjeg dječaka Ajlana Kurdija, čije je mrtvo tijelo, zajedno s majčnim i bratovim, pronađeno na pješčanoj plaži turskog ljetovališta u Bodrumu, i čija je fotografija obišla svijet. Te smrti, kao i brojne druge smrti ljudi u bijegu središnji su dio "Bure". Na sceni, na kojoj je Nikolić rekreirao pješčanu plažu iz nečjih snova i nečijeg pakla, ponovno smo sreli Ajlana. On kao odrasli čovjek, glumi ga odlični Frano Mašković, govori o tome što mu je sve oduzela ta toliko nepravedna smrt u moru: od svjećice na rođendanskoj torti, preko snova, sve do sasvim običnog života čovjeka čije ime ne zna cijeli svijet. Taj završni monolog u predstavi, koji s dobro pogođenim emocijama i bez trunke patetike govori Mašković, svakako je i njezin vrhunac, baš kao i scena u kojoj glumac na sebe navlači premalenu crvenu majicu, posve sličnu onoj u kojoj se utopio maleni Ajlan.
Drugi jaki dio predstave vezan je uz (također dobro poznatu) snimku ljudi koji s fantomkama na glavama tuku migrante na hrvatsko-bosanskoj granici. Uz nju ide i priča Semiha Adigüzela da policijska palica može izbiti bubreg, razbiti arkadu, ali da još ubojitije izbija ponos, razbija svaku nadu u čovjeku koji stenje pod tim pendrekom, dok netko "s vrha" medijima objašnjava kako je to sok od višanja kojim se ti ljudi poliju kako bi izgledali krvavo. Jasno je, stoga, da "Bura" nije jednostavna predstava, da nakon nje nije lako iskoračiti u zagrebačku, tj. europsku noć. To joj je i namjera. I ostvareni cilj.
Uz Maškovića i Adigüzela u predstavi glumi i dvoje mladih glumaca: Iva Kraljević i Luka Knez, ali od ostalih kreativaca vezanih uz nju treba istaknuti glazbu Damira Šimunovića i dojmljiv dizajn svjetla Vesne Kolarec.