Idući tjedan u nakladi Knjižare Ljevak i Croatia Recordsa iz tiska izlazi “Knjiga o Gabi” Siniše Škarice s podnaslovom „Soundtrack naših života“. Glazbenik, producent i pionir rock-glazbe u Hrvatskoj Siniša Škarica (1946.) u “Knjizi o Gabi” eruditski se i muzikološki studiozno bavi glazbenim opusom velike hrvatske glazbene umjetnice Gabi Novak od njezinih najranijih početaka do danas.
Kako je do knjige došlo?
Povod nije nijedan poseban, ali i puno njih. Ili, da odgovorim protupitanjem: Kako to da dosad nije objavljena knjiga o Gabi Novak? Dobro, nismo napisali puno knjiga o velikim imenima pop-glazbe i glazbe uopće, ali je i Arsen dobio knjigu, istina tek ove godine. Na žalost, posmrtno. Oliver ih ima dvije, a drugu je također dobio posmrtno, zatim ih imaju Tereza, Štulić, Gibonni, Hladno pivo, TBF, Pipsi…, odnedavno i Divlje jagode, a Gabi Novak stoji ispred svih njih. Ime je koje povezuje generacije, od onih rođenih 30-ih prošlog stoljeća do onih s početka 2000-ih, glazbu 1950-ih s aktualnim trenutkom. Uostalom, zato i podnaslov “Soundtrack naših života”. Ako ga ijedna glazbena ličnost zaslužuje za ono što nam je pružila u glazbi, to je Gabi Novak. Uz želju za ispravljanje te nepravde, recimo to tako, inicijalna ideja posvete glazbenom putu Gabi Novak nije bila sama knjiga već, kako se to kod mene u posljednjih desetak godina u pravilu događalo, diskografsko izdanje. Točnije, diskobiografija. Poslije one posvećene Josipi Lisac. Naime, već me dulje vrijeme proganjala spoznaja da Gabi Novak, kao jedno od najvećih imena hrvatske pop-scene i estrade, ali i uopće s područja bivše države, zapravo nema ozbiljnije antologiziranu diskografiju, a kao što sam rekao, stoji ispred svih onih koji je imaju: samog Arsena Dedića, Tereze, Olivera, Miše Kovača, Josipe Lisac... I Vice Vukov, Zvonko Špišić, Fiko Diklić, 4M i Ivica Krajač zasebno, Anica Zubović, Beti Jurković, Jimmy Stanić, Marko Novosel, Višnja Korbar, dakle svi iz njezine generacije i oni malo mlađi, dobili su je. Ako ne svi antologiju, a ono zasigurno kolekciju s ozbiljnijim biografijama i diskografskim izborom nego što ju je ona do ove diskobiografije imala.
Uz knjigu ide i box set od 12 CD-ova s glazbom Gabi Novak? Koliko je teško, ili lako, stvarati tako opširnu kompilaciju jedne od najvećih glazbenih umjetnica u Hrvatskoj?
Počevši rad na diskobiografiji – računajući da bih mogao sabrati dvjestotinjak snimaka za što bi mi trebalo ne više od deset CD-ova s popratnim komentarima koji u diskografskoj praksi prate nešto bogatije knjižice – ubrzo sam shvatio da će broj snimaka narasti na više od 250, a da moje bilješke prerastaju u podeblju knjigu. Direktor Croatia Recordsa, Želimir Babogredac, shvatio je, da tako kažem, slatki problem i prihvatio moj prijedlog da diskografiju razdvojimo u dva boxa po šest CD-ova, a bilješke u zasebnu knjigu. Pri tome sam predložio da ovaj put ojačamo poziciju udruživanjem s knjiškim izdavačem, slično kako je napravljeno s Gallovom knjigom o Arsenu. Nazvao sam urednika svoje prve knjige “Kad je rock bio mlad”, pisca i već dulje vrijeme urednika naklade Ljevak, Nenada Rizvanovića s kojim sam otad povremeno bio u kontaktu na tragu aktualne diskografije o kojoj je on pisao s pozicija književnika i glazbenog fana – i poslao mu rukopis kojem sam otpočetka znao naslov – Knjiga o Gabi. Odgovor je bio brz i vrlo entuzijastičan: imat ćemo Knjigu o Gabi! Rizvanović i Ljevak prihvatili su koncept da se ne radi o tipičnoj biografiji već skrivenoj u priči o Gabinoj glazbenoj baštini. Bosanskohercegovački književnik i novinar Ahmed Burić u pogovoru knjige napisao je, govorim po sjećanju, da je priča o Gabi Novak priča o svima nama. O našem djetinjstvu, odrastanju, starenju... Od prvih singlica i festivala do albuma i CD-ova to je bio i ostao taj glas. Glas zlatnoga vremena koji nije umanjila ni pretvorba, ni tranzicija, ni promjena odnosa prema glazbi. Dakle, rekao sam, knjiga o Gabi kao soundtrack naših života!
Na kompilaciji su i dosad neobjavljene pjesme. Gdje ste ih pronašli i o kakvim je skladbama riječ?
Boxovi sadrže dvadesetak nikad objavljenih snimaka uglavnom s festivalskih nastupa sačuvanih u memoriji i privatnim fonotekama Gabinih fanova s kojima sam u kontaktu iz vremena kada sam potkraj 90-ih slagao porinovski box “Kad je rock bio mlad”. Tada smo usprkos nebrizi kulturnih institucija uspjeli oteti zaboravu dragocjene dijelove zvučne kolone ovih prostora.
Svi znamo za bezvremensku ljubavnu priču Arsena i Gabi. Koliko im hrvatska glazba duguje i što oni znače za hrvatsku glazbu?
O Gabi i Arsenu se zaista puno zna, pogotovo o Arsenu, ali nikad dovoljno, pogotovo ne o Gabi, čemu i svjedoči ova knjiga. Mislim da nitko njihove biografije ne može ispisati ljepše i istinitije od njihovih pjesama. Od onoga što je on pisao, a ona interpretirala. Počelo je davne 1959. kada je Arsen za njezin prvi LP “Peva Gabi Novak”, koji je 1960. objavio beogradski PGP RTB, prepjevao američki klasik braće Gershwin “Someone To Watch Over Me” kao “Netko bdije nada mnom”. Izgleda da on nikad nije prestao bdjeti nad njom, ali bome ni ona nad njim, i to je rezultiralo dvjema možda najblistavijim glazbenim biografijama ovog podneblja.
Kako ocjenjujete današnju glazbenu scenu u Hrvatskoj i svijetu te glazbene trendove?
Posljednjih desetak godina, zadubljen duboko u povijest, ne vidim ili ne slušam puno sadašnjost. Ne izgleda mi dobro, a opet, što je već poznata mudrost, iz povijesti možemo puno naučiti. Htio ne htio, ipak čujem dosta toga dobroga, ali ne bih sada nikoga posebno apostrofirao.
