Osim što na više od 400 stranica donosi obilje kritičkih tekstova o 115 redateljskih uprizorenja egiptologa i esejista Petra Selema, monografija Školske knjige donosi i profesorove autobiografske natuknice. A u natuknicama puno i štikleca, ali i političkih i umjetničkih pogleda iskusnog Splićanina u kojega je ljubav prema vaterpolu ipak ustuknula pred operom, dramom pa i politikom. Autori su sadržajne knjige Jagoda Martinčević, Boris B. Hrovat, Jelena Lužina i Tonko Maroević, a uvodničar Ante Stamać. Po Jagodi Martinčević, Selem je posljednja karika u nevelikom nizu velikih hrvatskih opernih redatelja.
Spomenuvši njegova dugovječnog “Nabucca” iz zagrebačkog HNK, ta je glazbena kritičarka istaknula da je šteta što je skinut s repertoara, a žali i što se Selem, barem do sada, nije uhvatio režije Wagnerovih opera. A Selemovu “Carmen” iz HNK Osijek, s Martinom Tomčić u naslovnoj ulozi, nazvala je golom i očišćenom te najradikalnijom koju je gledala. Milan Bešlić citirao je kompliment skladatelja Ive Maleca koji je hvalio Selemove glazbene bijenalske kritike te istaknuo iznimnu likovnost Selemovih predstava. Boris B. Hrovat piše da redatelj “Gorkog mjeseca” ili “Caligule” nikada nije tražio izlike, isprike te pričuvna ili sigurna rješenja, dok ga Jelena Lužina naziva globtroterom.
A urednica monografije Miroslava Vučić najavila je i objavljivanje Selemova romana koji bi trebao biti autobiografske prirode. Tako se Selem može ubrojiti među najobjavljivanije živuće hrvatske pisce jer mu je netom Matica hrvatska tiskala pet knjiga izabranih djela.
