Ne tako davno mali je sastav egipatske policije stigao u Izrael. Malo tko se toga sjeća... Nije bilo tako važno.” Tekst sa početka filma prilično točno određuje tonalitet ugodne i duhovite nepretencioznosti dugometražnog kinoprvijenca 34-godišnjeg izraelskog redatelja Erana Kolirina koji je po nedavnom prikazivanju izvan konkurencije na Zagrebačkom filmskom festivalu – a prije toga u nas predstavljen na Festivalu židovskog filma i na Vukovarskom filmskom festivalu – stigao i u hrvatska kina.

Pozvan na gostovanje u Izrael, spomenuti se osmeročlani Aleksandrijski policijski orkestar izgubi. Odnosno, umjesto u Petah Tikvu stigne u Bet Hativu, neveseli gradić betonskih blokova “nigdje u pustinji”. Ondje im gostoprimstvo pruži vlasnica malene zalogajnice i njezinih nekoliko prijatelja.

Djelo odmjerena tempa, izgrađeno je na tihom karikaturalnom humoru koji u sjećanje priziva (rane) radove Jima Jarmuscha ili poneko prigušenije duhovito ostvarenje češke kinematografije poput “Dugmetara” (1997) Petra Zelenke. Film ne nudi puno više od nekoliko vrlo dobro opisanih situacija što se bave komunikacijskim poteškoćama silom prilika udruženih neznanaca od kojih većina nije osobito komunikativna i ne snalazi se izvan okvira onoga što predstavljaju kao članovi društvene zajednice.

Primjerice, vođa orkestra Tewfik autoritativan je i strog čovjek u odori, no kad izađe iz tog oklopa i kad se treba ponašati kao “običan čovjek”, kad treba biti to što jest, kad se treba “razgolititi”, on jedva da zna što bi i kako bi. Nevoljko cijeđenje riječi tek radi održavanja pristojnosti u društvu izvrsno je, duhovito, nježno i bez ismijavanja, opisano i u prizoru večere izraeleske obitelji što je ugostila nekolicinu Egipćana, a koja završava uvjerljivo rasklimanim a capella pjevanjem Gershwinove “Summertime”.

Osobit dar Kolirin iskazuje u oblikovanju suzdržanog, čisto vizualnog humora pa će zabavno i smiješno višekratno izvući iz jednostavne činjenice da se glazbenici odjeveni u identične nebeskoplave odore u grupi kreću bezbojnim pustinjskim ambijentima. A nedijaloški prizor poduke u zavođenju bez ograde bi se mogao naći u nekom filmu majstora nijeme komedije poput Chaplina ili Keatona.

Na festivalima širom svijeta “Orkestar u gostima” osvojio je četrdesetak nagrada, među kojima su FIPRESCI-jeva, dvije Europske filmske akademije i osam Izraelske filmske akademije.

61

OD 1997. TREBAJU ISELITI

Izgubili od časnih sestara: Pravni fakultet mora predati nekretninu, do tada svaki mjesec moraju plaćati tisuće eura

TOP 15 ZEMALJA

FOTO U iseljeništvu je oko 3,2 milijuna Hrvata, znate li u kojim zemljama ih ima najviše?

2

STRAŠNE SCENE

Isplivali detalji tučnjave u svlačionici Zagreba! Mandić teško nastradao, propustit će SP?

Vrijedne poštarice

One su duša svakog hrvatskog malog mjesta: 'Kad zapadne snijeg u Gorskom kotaru, malo tko im dolazi osim nas'

Prijelaz na čistu energiju

Europa se drastično okreće energetskom rješenju koji može predstaviti izazov manjim tržištima

Google potiho snima sve što govorimo. Ovo je najjednostavaniji način kako to isključiti