U Galeriji Sikirica u Alkarskim dvorima u Sinju otvorena je izložba Matka Trebotića. Nazvao ju je vrlo simbolično “Poklonstvo Sinju”.
– Ovim nazivom želim zahvaliti Sinju na ključnim trenucima iz svog djetinjstva koje sam proveo u tom gradu. Naime, moj otac je između 1940. i 1943. radio kao učitelj u Karakašici pored Sinja u kojem je stanovao. Svakog dana išao je pješke do Karakašice i natrag, i po vrućinama i po kiši i snijegu i žestokoj buri. Moj otac stekao je tamo prijateljstva, išao na kavu i piće kod obitelji Tripalo, tada najbogatije intelektualne familije na području cijele Cetinske krajine. Iz tog prijateljstva s ocem pokojnog Mike Tripala meni je bila značajna jedna situacija koja mi je jako pomogla za studiranja arhitekture u Beogradu. Stjecajem okolnosti, kao student našao sam se jednog dana na ulici. Nisam imao gdje stanovati. Uputili su me u neki studentski dom na Voždovcu u kojem sam bio ilegalno. Kad sam to ocu ispričao, sjetio se prijateljstva s obitelji Tripalo i odlučio nazvati oca pokojnog Mike. “Nazvat ću starog Tripala da zove Miku da nešto napravi”, rekao mi je otac. Miko je tada bio na nekoj visokoj funkciji, mislim da je bio predsjednik Omladine Jugoslavije. U svakom slučaju, Miko je poručio da se nacrtam u Centralnom komitetu. Nije mi, istina, našao neki elitni dom, ali dobio sam legalno krevet u domu na Voždovcu što mi je puno značilo. Imao sam siguran krov nad glavom – otkriva nam Matko Trebotić. Naglašava kako je njegov otac završio teologiju, međutim nikada se nije zaredio. U Milni na Braču upoznao je njegovu majku, zaljubio se, oženio i radio kao učitelj.
– Moja izložba “Poklonstvo Sinju” zahvala je tom gradu koji je prihvatio mog oca. Grad je to koji, od Alke do Velike Gospe sa svojom kulturološkom vertikalom zaslužuje moju zahvalnost i ovu izložbu – podcrtava umjetnik.
Uz Milana Bešlića, kustos ove sinjske izložbe je i Branko Franceschi koji objašnjava kako kroz dugogodišnje reduciranje stvarnosti na kulturološku i topografsku tipologiju, potom na znak i simbol, danas u Trebotićevu najnovijem izdanju vidimo čistu impresiju kraja koji je najbliži slikarovu srcu, njegovu slikarsku domovinu sazdanu od boje i poteza i ničega više.
Na izložbi je predstavio dvadesetak najnovijih slika srednjeg i većeg formata nastalih u njegovu ateljeu na splitskim Mejama u vrijeme pandemije.
– U vrijeme pandemije apsolutno nikamo nisam odlazio. Ni na izložbe, ni u kazalište na predstave, ni na koncerte što mi jako, jako nedostaje. Međutim, treba biti discipliniran. Čitavo sam vrijeme provodio u ateljeu i stvarao. Izložba u Sinju je potpuno nov ciklus, a već planiram i sljedeći – najavljuje Trebotić.
Intenzivno je angažiran i na osnivanju svoje Galerije i Zaklade Trebotić u Milni na Braču. Za siječanj 2023. planira veliku izložbu i u Meštrovićevu paviljonu.
– A ako bude sreće i suzbije se ovo zlo od virusa, možda se ostvari i moja izložba u Seulu koja je davno planirana – zaključuje umjetnik.
