Već i samo pojavljivanje tenorske legende Josa Carrerasa na koncertnom podiju bilo gdje u svijetu pa tako i u "Lisinskom" dočekuje se svečanim i srdačnim pljeskom. A na kraju recitala, u kojem su surađivali pijanist Lorenzo Bavaj i gudački kvartet nazvan "Ensemble h", ispraćen je oduševljenim povicima "bravo" s vrha dvorane i ovacijama koje su izmamaile tri dodatka.
Carrerasov je koncert okupio najraznolikiju, iznimno tihu i pažljivu publiku: od one koja ne propušta društveni događaj jer karte nisu bile nimalo jeftine do običnih ljubitelja glazbe, poštovalaca Carrerasa i profesionalaca, tako da su bila ispunjena i mjesta na podiju. Uostalom, od sjajne operne karijere kada je bio jedan od ljubimaca svjetske glazbene javnosti do šarene planetarne slave s "tri tenora" koja i ne može biti rezervirana za svakoga, Carreras se ne mijenja kao umjetnička osobnost izrazita, dirljiva glazbenog impulsa i poštenja.
I lagano je teško
Dan uoči koncerta o izboru komornog programa sastavljenog uglavnom od napolitanskih pjesama i romanci, Carreras je rekao da voli koncertne nastupe jer interprete ostavlja bez blještavila scene i kostima i na neki ih način čini nagim pred publikom te stvara intimniju atmosferu. To nikako nije umjetnikov izgovor za takozvani "lakši" program lišen tenorskih paradiranja visokim tonovima već suvisao i mudar izbor. Dakako, i godine i preboljena leukemija čine svoje, ali u čisto materijalnom, glasovnom smislu, ali ne i u mnogo važnijoj predanosti interpretaciji.
To je više razumno izabran program autora čija imena široka publika manje zna, ali bi se okladila da pjesme poznaje, ostavila zaokruženiji umjetnički dojam od prijašnjih ovdašnjih Carrerasovih nastupa s više paradnog ulagivanja.
I lagano je teško, znaju svi izvođači prihvaćajući se i skladbi za djecu, đake ili onih koje mogu izvesti amateri. Možda i stoga što je obećanu intimniju atmosferu teško stvoriti u golemoj dvorani jer je potrebno veliko iskustvo i visoka izvedbena koncentracija.
A upravo takvu predanost posjeduje Carreras u svojim poštenim visokoprofesionalnim interpretacijama djela romanskih skladatelja poput Bellinija, Marija Coste, Francesca Paola Tostija, Luigija Denze, Ariela Ramireza, Eniriquea Granadosa, Enrica Tosellija, Stanislaa Gastaldona, ali i jednog pridruženog Engleza poput Richarda Addinsella... O njima nije obavijestio površni tiskani program, što svakako ne pripada boljim koncertnim običajima.
Lijepa, suptilna izvedba
U kreiranju umilno lijepe koncertne večeri u skladu s naslovom njegove knjige "Pjevati iz duše", Carrerasu je pomogla profinjena i pouzdana suradnja njegovana i nenametljiva tona stalnog pijanista Lorenza Bavaja, neprocjenjiva baš kao i okupljeni gudački kvartet "Ensembla h" sastavljen od prvorazrednih gudača europskih orkestara (Vytautas i Paulius Sondeckis iz ugledne litavske glazbeničke obitelji, Rodrigo Reichel, Jan Larsen). Oni se neskriveno raduju svojoj maloj zabavi i s temama iz Verdijeva Rigoletta koje je za kvartet naivno u valcer spravio Antonio Canti.
Cjelovit dramaturški luk koncertne večeri jednostavnih skladbi autora s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, Carreras sa svojim bendom zna donijeti u suptilnoj, kontrolirano sentimentalnoj i lijepoj izvedbi koja nikad ne prelazi granicu dobrog ukusa. Za jednog dodataka džentlmenski će, zahvaljujući, jednu pjesmu otpjevati okrenut licem publici na podiju.
Maja Stanetti
