Zlatko Vidačković (47), nedavno ponovno izabran za umjetničkog ravnatelja Pulskog filmskog festivala, govori o svome radu, festivalu i stanju u hrvatskom filmu.
Vidačković smatra da mu je najveće postignuće u prethodnih pet mandata umjetničkog ravnatelja Pulskog festivala povećanje broja gledatelja s 18 tisuća na 78 tisuća od 2004. do 2014., čime je Pula postala najposjećeniji hrvatski filmski festival.
Na polju hrvatske kinematografije pokrenuo je, uz ostalo, programe manjinskih koprodukcija, program hrvatskog kratkog igranog filma. U Puli su, kaže, hrvatske filmove gledali brojni selektori - od Cannesa i Berlina do Venecije i Palm Springsa.
- Razvili smo jak Međunarodni program koji je okupljao tisuće gledatelja u Areni i na Kaštelu, gostovali smo u Zagrebu, Rijeci, Dubrovniku i Splitu, a u Puli su, među ostalim, bili veliki glumci Christopher Lee i Ralph Fiennes te redatelj James Ivory. Konačna potvrda snage programa stigla je 2013., kada je Festival ušao u program MEDIA Europske unije – kaže Vidačković, koji dodaje da je njegova otvorenost prema nezavisnom filmu znatno utjecala na razvoj Pulskog festivala, koji je doveo do udvostručenja hrvatske igranofilmske produkcije, jer su brojni nezavisni filmovi u tom periodu nakon selekcije za Pulu dobili potporu od HAVC-a.
Nedavno ste ponovno ste izabrani za umjetničkog ravnatelja Pulskog filmskog festivala. Očito imate podršku ministrice kulture?
Sa sadašnjom ministricom sam uspješno surađivao dugo godina u svom prvom dijelu mandata dok je bila državna tajnica; oboje smo bili izbor tadašnjeg ministra kulture Bože Biškupića kao stručnjaci u kulturi, tako da ona zna moje profesionalne odlike. Kada su nekoliko godina nakon njegova odlaska izdvajanja za kulturu pala ispod pola posto državnog proračuna, javno sam se angažirao protiv takve poražavajuće kulturne politike zajedno s velikim brojem istaknutih hrvatskih umjetnika i kulturnih djelatnika. Ministar Šipuš nije me pozvao na suradnju, kao ni ministar Hasanbegović nakon izbora. Tek je Nina Obuljen ukinula tročlano vijeće koje je tri godine vodilo Festival i nakon isteka njihova mandata vratila dužnost umjetničkog ravnatelja i mene na čelo Festivala.
Je li za vaše novo imenovanje zaslužna nova programska koncepcija Festivala?
Meni je rečeno da je bila. Doista sam temeljito, na 30 stranica razradio sva pitanja iz javnog natječaja i unio u koncepciju sva svoja iskustva u 12 godina rada na Puli i stranih festivala koje sam posjetio, nove ideje, kao i stručna znanja. Predajem kolegij o filmskim festivalima na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i napisao sam nekoliko stručnih radova o Puli i hrvatskom filmu, što je i tema doktorata na kojem radim.
Po čemu se nova koncepcija razlikuje od stare?
Koncepcija osim noviteta argumentirano brani jezgru sadašnjeg koncepta Pule, naglašavajući potrebu da se umjetničkom ravnatelju omogući slobodan izbor filmova za Arenu neovisno o premijernom statusu, u skladu ne samo s kvalitetom nego i prikladnosti za gledalište deset puta veće od najveće festivalske dvorane u Hrvatskoj. Uvodi se dodatna sekcija Kontrapunkt, po uzoru na venecijanske Orizzonte ili berlinsku Panoramu, za hrvatske filmove koji donose nove estetike ili žanrovski obogaćuju hrvatski film, ali ipak ne zadovoljavaju povišene uvjete za Arenu ni za konkurenciju uopće. Ponoćni termin u Areni prepušta se europskom žanrovskom filmu. Konačno, stavlja se veliki naglasak na industrijski program kao ključno godišnje okupljanje za suradnju hrvatske i inozemne filmske industrije i fondova, i afirmaciju Pule kao središnjeg mjesta međunarodne promocije hrvatskog filma.
Kolikim budžetom raspolaže Pulski filmski festival?
Proračun je već godinama oko četiri milijuna kuna, dakle oko visine dotacije jednog dugometražnog igranog filma. Festival je već dugo financijski stabilan i pravovremeno izvršava sve obveze.
Hoće li na ovogodišnjem festivalu konačno biti prikazan Vrdoljakov „General”?
“General” je prijavljen i pogledao sam film te ću predložiti Festivalskom vijeću da njime otvorimo 66. Pulu. Od prijavljenih premijernih filmova izdvajam i igrano-dokumentarni “Dnevnik Diane Budisavljević” redateljice Dane Budisavljević o ženi koja je iz logora spasila deset puta više ljudi od Oscara Schindlera, te satirični triler “Dopunska nastava” Ivana Gorana Viteza o talačkoj krizi u jednoj osnovnoj školi. Tu je i posljednji, kratki igrani film Ive Gregurevića “Sahrana”. Program Festivala bit će usvojen 14. svibnja.
Koja će ubuduće biti uloga nezavisnog filma i nezavisnih producenata na Filmskom festivalu koji je malo ili nikako zastupljen? Naime, etablirani redatelji koji su na sisi državnih ustanova dobivaju velik novac i još se k tome bune, ali nezavisni mali producenti ne mogu do javnog novca.
Nakon privatizacije Jadran filma, svi su producenti formalno nezavisni, no izraz nezavisni film uvriježio se za one filmove koji se snimaju neovisno o HAVC-u i traže naknadnu potporu, koja je uvijek znatno manja od one koja se odobrava za filmove u fazi scenarija. S obzirom na drastično smanjenje broja, ali i visine potpora za snimljene filmove posljednjih nekoliko godina, nezavisni film je na koljenima. Novi prijedlog Pravilnika HAVC-a predviđa financiranje filmova s mikrobudžetima do milijun kuna, što bi moglo biti rješenje premda producenti s iskustvom snimanja nezavisnih filmova kažu da taj natječaj treba biti ravnopravno otvoren i za snimljene filmove. Nezavisni je film važno pitanje jer je i prethodnih godina činio pola hrvatske kinematografije i pola hrvatskog programa Pule.
Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) oštro se usprotivilo vašem imenovanju. Kako je došlo do toga?
Poštujem DHFR i s tom udrugom sam imao dugogodišnju uspješnu suradnju sve do izbora sadašnjeg vodstva, ali oni su za umjetničkog ravnatelja Pulskog filmskog festivala podržali kandidata koji je prije pet godina javno predložio da se Pulskom festivalu ukine dotacija Ministarstva kulture i da se sredstva preusmjere u HAVC. Gradonačelnik Pule je tada intervenirao kod premijera i srećom je to zaustavljeno i Festival je spašen.
Interesi pojedinih lobija u svijetu hrvatskog filma više su nego očiti. Dobili smo novog ravnatelja HAVC-a. Što vi mislite o Chrisu Marcichu?
Moje je mišljenje pozitivno; on je veliki profesionalac s dugogodišnjim diplomatskim i pregovaračkim iskustvom, što je jako bitno za taj posao. Odlikuje ga vrhunsko poznavanje europske filmske industrije i zakonodavstva. I konačno, kao osoba – vrlo je ugodan, uljuđen i nekonfliktan, ali istodobno i učinkovit i fokusiran na rezultat. Konačno, kao osoba „izvan sistema“, u najpozitivnijem smislu, ujedno je jamac neovisnosti vodstva HAVC-a od onih koji se natječu za novčanu potporu. No, ne treba mistificirati tu funkciju, kao ni moju. Primarnu zaslugu za uspjeh nekog filma kad publike i na stranim festivalima, ali i odgovornost u slučaju fijaska, imaju redatelj i producent filma, a ne ravnatelj HAVC-a. Također, ravnatelj HAVC-a ne bi smio biti filmaš koji od dobivenog javnog novca nije ispunio ugovorne obveze prema filmskim djelatnicima i pokrio troškove snimanja.
Zbog čega pojedini filmski krugovi u Hrvatskoj žele opstrukciju Pulskog filmskog festivala?
Ne znam, no činjenica je da najnegativniji odnos imaju neki redatelji i kritičari koji su ili suvlasnici ili plaćeni suradnici ili savjetnici privatnih filmskih festivala, u što se možete lako uvjeriti jer postoje javni podaci dostupni na internetskim stranicama tih festivala. Ipak, moram reći da je većina festivalskih kolega vrlo korektna, osobito festivalski ravnatelji. I konačno, Pula ostaje najposjećeniji festival u Hrvatskoj premda se održava u gradu deset puta manjem od Zagreba.
