lvir Ramović, glumac iz Bosne i Hercegovine koji već godinama djeluje u Danskoj, potkraj kolovoza je uz kolegicu Cille Elite glumio u drami Mire Gavrana “Lutka” u teatru Badteatret u Kopenhagenu. To živopisno kazalište smješteno je na starom trgovačkom brodu usidrenom u staroj luci, uz kuću u kojoj je nekoć živio i Andersen. Kako je Ramović došao do Gavranova teksta?
– Našao sam tekst na internetu, na stranici drame.hr – kaže Ramović kojem se svidjela ideja “Lutke”. “Lutku” su izvodili pet večeri zaredom u etabliranom kazalištu koje ima svoje produkcije, a ponekad prihvati i tuđi projekt, što je bio slučaj s “Lutkom”.
Kakva je razlika između kazališnog života u Kopenhagenu i u BiH?
– Poznajem situaciju u Zagrebu i BiH i meni je to nekako isto. Doduše, kod nas u Sarajevu postoji repertoarni teatar, a u Kopenhagenu se predstava igra mjesec-dva, nekada i tri i onda nestaje s repertoara, osim ako je napravljena za turneje. Postoji kazališna tržnica gdje se predstave prodaju za turneje. U Danskoj imamo veću ekonomsku podršku, ali je isto teško. Umjetnik se i u Danskoj mora boriti. Položaj glumaca koji su na tržištu nije prelagan. Veći teatri dobivaju velik novac i imaju velike produkcije, a mi manji se ne žalimo, ali se moramo boriti – kaže Ramović koji ima svoj teatar.
– Već sam radio Ivana Vidića, a sada radim na tome da istu predstavu “Kroz sobe” postavim u jednom vrlo etabliranom kazalištu u Kopenhagenu – veli Ramović kojeg pitamo može li živjeti samo od glume.
– Trenutačno ne radim ništa osim toga, ali dođu vremena kada bude i teško. U doba kada imam dobrih ideja i kada radim, ide nekako – odgovara Ramović koji je imao i neke manje uloge u nekim danskim serijama.
– Danci imaju jaku televizijsku produkciju. Sada ću raditi i jedan film u kojem imam dobru ulogu. Bio sam na nekoliko castinga za serije, i bio sam blizu, ali nisam dobio ulogu. Doći će i to. Međutim, teatar mi više odgovara. No, dobro je da vas vide na TV-u, onda vam je lakše i u kazalištu – ističe Ramović koji je u Dansku došao 1992., u ratno doba.
– Došao sam kada se zaratilo, kao izbjeglica. Jezik je jako težak, treći po težini na svijetu zbog izgovora i pisanja. Gramatika nije toliko teška. U Danskoj se uvijek govori da trebaju više stranaca na sceni, na filmu i u serijama. Ima dosta stranaca koji rade u umjetnosti, ali to su ljudi koji su rođeni ovdje. Iz Hrvatske je tu popularan Zlatko Burić. On je radio dobre filmove i bio u vrlo popularnim reklamama na TV-u – kaže Ramović koji misli da je danska kazališna ponuda kvalitetna. A koliko kazalište utječe na društvo?
– Baš sam neki dan gledao predstavu “Građanski rat u Danskoj” a odnosi se na vrijeme od 2018. do 2023. To je priča nastala po romanu jednog danskog pisca. Ta se predstava dobro uklopila u ovo što se događa u Europi pa i kod nas. Mislim da su u Danskoj rijetke predstave koje tako izravno govore o stvarnosti. U Danskoj se kazalište više gleda kroz zabavu. Predstava o građanskom ratu može se usporediti s predstavom koju ću temeljiti na vlastitom tekstu o tome što se sve događalo u BiH. U Danskoj smo razmaženi, ljudi nisu osjetili neke stvari. U predstavi o građanskom ratu sve počinje u centru grada i glumci u taj rat ulaze s puno elana – primjećuje Ramović. A kako se Danci odnose prema izbjeglicama?
– Lani se dogodio jedan incident, napadnut je švedski crtač koji je crtao Muhameda. Bilo je i mrtvih. Što se izbjeglica tiče, Danci su vrlo zatvoreni. Kada smo mi došli kao izbjeglice 1992. došlo nas je puno više nego što je sada došlo izbjeglica iz Sirije, ali sada je slika izbjeglica puno negativnija. Mediji pišu samo o negativnim primjerima, što mi smeta, jer sam i ja došao kao izbjeglica. Nas je iz BiH samo u Dansku došlo 20.000, no mi smo ovdje najintegriraniji narod stranaca – kaže Ramović koji će svoju autobiografsku dramu možda pretvoriti u roman, pa čak i u dokumentarni film. A kakve kontakte s BiH ima taj umjetnik rodom iz Foče?
– Imam privatne kontakte i kontakt s agenticom koja radi s glumcima. Imam prijatelje glumce, pratim što se događa. Uloge nisam imao – veli Ramović. A ima li publike u Danskoj? Kakva je cijena ulaznica?
– Obična karta za predstavu o građanskom ratu stoji 400 kuna. Za našu predstavu cijena je bila 95 kuna. Cijene idu i do tisuću kuna. S publikom nema problema, predstave su posjećene. Dobijete li dobru kritiku, ulaznice se prodaju. •
