U najmanjoj galeriji u Europi, na početak proljeća, u samome centru Grada, prostoru žive i intenzivne komunikacije ljudi, vozila, ptica, pojavila se instalacija „Halo Orion!“.
Telephone galerija je novi koncept i akcija Gradskog muzeja Vinkovci, galerije likovnih umjetnosti „Slavko Kopač“, idejnoga začetnika i kustosa Zorana Šimunovića, koja je sa svojim radom započela u jesen prošle godine.
Crvena britanska telefonska govornica, poznata nam većini samo iz britanskih filmova i serija, u Vinkovce je dopremljena krajem devedesetih i do nedavno je imala svoju primarnu funkciju – izolirani prostor usred gradske vreve u kojem nam je omogućen razgovor s nekim drugim tko nije tu. Svjedoci smo promjena načina komunikacije koja je danas moguća na bilo koje mjestu i u bilo koje vrijeme; komunikacija je postala učestala, brza, personalizirana i intimna koliko to sami želimo. A govornica, smještena na vinkovačkom forumu, ostaje prazna poput kukuljice iz koje izašao bitni sadržaj.
Njezin se novopokretački sadržaj sada mijenja, ispunjava se umjetničkom akcijom koja je izmještena iz klasičnih galerijskih i izložbenih prostora i dovedena među ljude i njihove pravce kretanja. Promjenom svoje funkcije, iz privatnog u javno, ne mijenja se i njezin simbolički značaj, jer i umjetnost je komunikacija višega reda.
1978. godine, na 150 metara zračne linije u pravcu jugozapada, gdje se danas nalazi hotel „Slavonija“, pronađena je gotovo cjelovita posuda – ''najstariji indoeuropski kalendar'' nazvan Orionovim. U pravcu sjeverozapada, 73,56 m zračne linije nalazi se Gradski muzej Vinkovci, gdje je taj artefakt i smješten. Ova govornica čini dio tog zamišljenog trokuta.
Prije točno osam godina, u Muzeju vučedolske kulture održana je izložba – instalacija Marka Šošića „Orion Somniator“ (Orion Sanjač). Izložba je otvorena na početak kalendarskoga proljeća koje se poklapa s početkom vučedolske nove godine, kada se sazviježđe Oriona više ne vidi na noćnom nebu, jer on zalazi za horizont prije nego padne noć. Početci brojnih ciklusa počinju upravo proljećem, i osobni i javni i zajednički, vrijeme je obnove i transformacije, vrijeme je Uskrsa i buđenja prirode i životnih sokova. Ovom se umjetničkom akcijom – instalacijom – ukazuje na taj trenutak nužnosti odbacivanja starog i potrošenog te ponovnog buđenja i preporoda. Autor polazi od samoga sebe, kao pojedinca, jer vrijeme je proljetnih spremanja i novih aspiracija.
Kroz fosforescentnu instalaciju-mobil Oriona Somniatora moglo se prolaziti, jer se tako stalno mijenjala. Ovaj pozdrav Orionu, pradavnom Vinkovčaninu, se upućuje ponovno, ovog puta u Vinkovcima. Objekt govornice – izoliranog prostora u javnom prostoru – ostaje nepromijenjen u svojoj funkciji. Govornica i dalje nastavlja biti prostorom komunikacije, no ovog puta više one komunikacije koju uspostavljamo sami sa sobom, kada ostanemo sami unutra. Sva četiri brida njezine konstrukcije okićena su cvjetnim vijencima, što ju čini naglašenim i privlačnim objektom u gradskom parku. Sve njezine vanjske plohe su gusto prekrivene umjetnim brilijantima, što pridonosi raskošnoj i blještavoj vizuri. Stakla su zatamnjena modrom folijom, koja će u večernjim satima biti vidljiva kao asocijacija na noćno nebo. Instalacija će vjerojatno biti poticaj za fotografiranje i selfije, čime ona postaje i motiv i sredstvo komunikacije.
Svim posjetiteljima će biti ponuđeni flajeri-razglednice, s motivima autorovih akvarela cvijeća, koje su također poticaj i za tu vrstu sada već marginaliziranog načina komunikacije i pokazivanja pažnje.
Izložba-instalacija će trajati naredna dva mjeseca.
