Beogradski glumac velikog iskustva Predrag Ejdus glumit će Ignjata Glembaya na nedjeljnoj premijeri “Gospode Glembajevih” na Dubrovačkim ljetnim igrama. On je već igrao tu ulogu, i to u Novom Sadu.
– I to u jako lijepoj predstavi koju je režirao Egon Savin i koja je igrana pet godina. Mislim da je to bio prvi Krleža koji se igrao poslije rata uopće u bivšoj Jugoslaviji.
Tko su bili glavni partneri?
Boris Isaković i Jasna Đuričić. To je moj prvi i jedini Krleža kojeg sam, na žalost, radio. Iako sam nagovarao različite redatelje i upravnike da se radi Krleža.
Ali i vi ste bili intendant Narodnog pozorišta u Beogradu?
Bio sam intendant i bila je tada varijanta da se radi “U logoru”, ali ja sam jedan od rijetkih koji je podnio ostavku. Inače su kod nas ostavke vrlo rijetke.
Je li vam u pamćenju ostao tekst od te novosadske predstave?
Kako ne. Kada me Sviben pozvao u ekipu, mislio sam da je znao da sam glumio Ignjata. Ja se sa Svibenom znam još od studentskih dana, doduše on je nešto mlađi, jer je Sviben studirao u Beogradu.
Mi smo prije četrdesetak godina radili prvo ad hoc kazalište u Studentskom kulturno-umjetničkom centru i napravili nekoliko izvrsnih predstava. Kasnije sam na raznim festivalima gledao Svibenove predstave i znam koji je njegov razvoj i njegov nivo. Kada me pozvao u Dubrovnik, pitao sam ga što da igram, a on veli ili Fabriczyja ili starog Glembaya.
A ja mu kažem da sam već igrao Glembaya. I tako je pala odluka da obnovim Glembaya iako će to biti potpuno drugačija predstava. Ali osnove lika su tu. Krleža je genij kada su likovi u pitanju. Od najmanje epizode do glavnog lika to su kompleksni likovi koji zahtijevaju dubinsko istraživanje. Ja ne bacam stare tekstove pa sam našao stari tekst Krleže. Prelistao sam ga, ali intonacije, mizanscena, scena sve mi je bilo živo.
Poslije dva, tri čitanja potpuno mi se vratio lik kojeg ne igram već deset godina. Sa Svibenom smo se vrlo brzo dogovorili što on želi od mene u smislu karaktera lika. Ali trebalo je ući u Svibenov koncept koji pored Krleže ima i muzičko-scensku adaptaciju. Meni je jasno što on hoće i koje su mu namjere, ali sada ćemo vidjeti kako će to funkcionirati na otvorenom prostoru, u Umjetničkoj galeriji, prostor koji je zahtjevan i lijep. Koliko znam ovdje nikada nije ništa igrano.
Što je i neobično?
Vrlo neobično. Bizarnost je i u tome što su prvi put “Glembajevi” na Dubrovačkim ljetnim igrama kao premijera. U svom životu sam imao prilike vidjeti velike glumce i umjetnike. Sigurno sam vidio sedam, osam verzija “Glembajevih” i uvijek sam bio uzbuđen zato što Krležu, po mom mišljenju, moraju igrati veliki i iskusni glumci, glumci koji imaju životno i glumačko iskustvo, jer su to slapovi misli i teksta koje je nemoguće improvizirati.
Čim se jedan akcent ili jedna misao preskoči ili se na pogrešan način intonira, odmah zazvuči. Potrebna je preciznost i strahovita udubljenost u samu situaciju i karaktere, pa i u vrijeme. Uvjeren sam da je ovaj njegov komad, kao i svi veliki komadi uostalom, suvremen i da ima univerzalnost. On bi se mogao i na banalnijem nivou poistovjetiti s ovim današnjim vremenom.
Na žalost...?
Da, da. Samo je pitanje mjere i stila. Ali put kojim je Sviben krenuo nije toliko društveno-politički i ideološki kontekst, nego više fantazmagorija o tragici svih tih živih i mrtvih likova na kojima je Krleža inzistirao. Bit će tu cijela galerija duhova koji ovdje lebde oko živih i mrtvih.
Je li Glembay tragičan lik?
Svi su oni tragični likovi.
Ali on je negativac?
On je negativan jer je na sumnjiv način došao do bogatstva i jer živi kako živi, ali on je imao tragičan život. Imao je tragičan prvi brak, a tu je i fatalna zaljubljenost u jednu krajnje problematičnu osobu, ali ta je problematična osoba jedna izvanredna osoba. Svi su oni manje više na rubu ludila i Glembay ih ne štedi nimalo.
Ali oni su proživjeli svoje živote, i to strasno, naročito Glembay. Glembay već na početku komada zna ono što mi ne znamo, a to je da se njegov imperij počeo rušiti. To je, današnjim rječnikom govoreći, situacija velikog broja tajkuna koji su uletjeli u golem biznis te ih pohlepa tjera da se preigravaju, što je riskantno svuda u svijetu, pa i kod nas. Princip je, nemoj me pitati za prvi milijun. To je svuda tako.
Kako ste proslavili rođendan koji vam je bio 24. srpnja?
Krio sam ga zato što sam u tom trenutku primao neke lijekove i ne smijem piti. I što, da donesem tri flaše viskija i da on piju, a ja da ne smijem niti okusiti? Tako sam rekao da ću to prolongirati...
'U Dubrovniku se ni u jednom momentu nisam osjećao kao stranac'
- Kada staneš na scenu, sve nestane. Taj adrenalin i tih dva sata iluzije i bijega od stvarnosti u ljepotu i sklad nešto je što mi ispunjava život. Volio sam istraživati, kopati po sebi, bez obzira na to jesam li uvjeren da će to biti nešto genijalno. Moj je credo da treba da rastem i da trajem. Velika mi je čast biti u Dubrovniku. Ekipa me primila jako dobro. Ni u jednom momentu se nisam osjećao kao stranac, naprotiv.